Zašto ljudi osuđuju parove koji ne žele djecu?

KOMENTARI

Osobe ili parovi koji odluče da nemaju djecu vrlo često na svojoj koži osjete neprijatne poglede i čuju neprikladne komentare od ljudi iz svoje okoline, a svoje zgražavanje bez ikakve zadrške iskazuju i oni koji par o kojem je riječ i ne poznaju. Slučajni prolaznici, da budemo precizniji, piše “Yumama“…

Ta vrsta zgrožavanja na koju javnost smatra da “ima pravo” je emocija koja u sebi sjedinjuje ljutnju i prezir koji ljudi osjećaju prema nekome ko je počinio izvjestan “moralni prestup”, i znatno se razlikuje od ljutnje kad nas neko, recimo, lično uvrijedi, fizički napadne ili nešto slično.

Nedavno je sprovedena studija upravo na ovu temu – koje to mehanizme u ljudima “budi” odluka potpuno nepoznatog para da nema djecu.

Već je od ranije poznato da se ljudi koji odluče da nemaju djecu često suočavaju sa stigmatizacijom, ali se prethodna istraživanja nisu bavila onim tananim djelom ljudske prirode koji “zapalaca” čim mu se ukaže prilika da sudi o odlukama drugog ljudskog bića. Pa, evo o čemu se radi.

U novoj studiji, koja je 1. marta objavljena u stručnom žurnalu “Spolne uloge”, učesnici su prijavljivali da osjećaju tu vrstu gađenja i zgrožavanja nad odukom hipotetičkog para da svojevoljno nema djecu.

“Ono što upada u oči je da se budi tako snažna potreba osuđivanja potpunih stranaca, čija odluka na nas nema ni najmanjeg uticaja“, kaže autor studije, dr Lesli Ešburn-Nardo, sa Perdju unuverziteta u Indijanapolisu (SAD), prenosi “Live Science”.

Zaključak koji se nameće je da ljudi u velikom broju slučajeva roditeljstvo vide kao moralni imperativ, kaže de Ešburn-Nardo.

“Nemanje djece ne doživljava se samo kao netipično, već kao moralno neprihvatljivo“, objašnjava ona.

U istraživanju je učestvovalo 200 studenata, koji su zamoljeni da pročitaju nekoliko opisa osobe koja je u braku, a zatim da ocjene koliko je po njihovom mišljenju ispunjen život te osobe.

Od ispitanika se, takođe, očekivalo da se izjasne ukoliko imaju bilo kakav “moralni problem” u vezi sa tom osobom. Jedina razlika u opisima hipotetičkih osoba bila je u pogledu pola i toga da li je osoba odlučila da ima djecu ili ne.

Ali, učesnicima u istraživanju nije skrenuta pažnja na predmet istraživanja, naprotiv, rečeno im je da se studija primarno bavi prognoziranjem budućnosti osobe na osnovu određenih karakteristika.

Ispostavilo se da su ispitanici odreda osobe koje su opisane kao neko ko je odabrao da nema djecu doživljavali kao značajno manje ispunjene i zadovoljne, od onih u čijem je opisu stajalo da imaju djecu.

Ono što je interesantno je da nema razlike u stepenu osude, jednako se osuđuju i muškarci i žene koje nemaju djecu, oba spola se, dakle, stigmatizuju ravnopravno, navodi se u studiji.

“Ispitanici su za osobe koje su svjesno odlučile da nemaju djecu smatrali manje ispunjenim, i manje zadovoljnim od muškaraca i žena koji imaju djecu“, kaže dr Ešburn-Nardo.

“Ovaj efekat primarno je izazvan osjećajem tog ‘moralnog prava’ na ljutnju, neodobravanje i zgroženost usmjerene ka ljudima koji su odlučili da nemaju djecu“, dodaje ona.

haber.ba