Otkrivamo tajni plan Dodikovih Izraelaca: Haračenjem ArcelorMittala do novca i sloma zeničke Željezare

U Narodnoj skupštini RS-a (NSRS) je za danas planirano javno saslušanje vezano za prijedlog Vlade RS-a da se za cijenu od 92 miliona KM proda 64,99 posto državnog kapitala u Rudniku željezne rude (RŽR) Ljubija kompaniji Israeli Investment Group Balkan.

Ovo pitanje duboko je podijelilo javnost u manjem bh. entitetu. Milorad Dodik i njegov SNSD otvoreno podržavaju prodaju optužujući ArcelorMittal za monopolistički položaj. S druge strane, SNSD-ov saveznik u vlasti, stranka DNS (Demokratski narodni savez), koja ima jaku glasačku bazu u Prijedoru, protivi se ovoj prodaji. Opozicione partije se također žestoko protive navedenom prijedlogu Vlade RS-a.

Ključna tačka sporenja je neiskustvo Israeli Investment Group Balkan u rudarstvu, kao i sumnjiva vlasnička struktura ove firme. Prema pisanju medija, suvlasnici firme Israeli Investment Group Balkan (IIGB) sa sjedištem u Banjoj Luci su kćerka Aria Livnea, prijatelja i savjetnika predsjednika RS-a Milorada Dodika i laktaški biznismen Boško Šušnjar.

Tajni plan Izraelaca

Ono što međutim do sada nije otkriveno tiče se tajnog plana IIGB-a da kroz reviziju poslovanja preduzeća ArcelorMittal Prijedor d.o.o., u kojoj su suvlasnici ArcelorMittal Holding iz Švicarske sa 51 posto te Rudnici željezne rude Ljubija Prijedor sa 49 posto, indijsku korporaciju prisile da plati čak 700 miliona KM. Osnova za ovaj potez bi bile navodne optužbe o transfernim cijenama na osnovu kojih je izbjegnuto prikazivanje prihoda.

Faktor je ekskluzivno došao u posjed ponude Israeli Investment Group Balkan iz jula 2016. adresirane na Petra Đokića, ministra industrije, energetike i rudarstva u Vladi RS-a. Ova ponuda pisana na lošem engleskom, čije odredbe su ušle i u ponudu koju je Vlada RS-a nedavno prihvatila i uputila NSRS-u na usvajanje, sadrže niz pažljivo objašnjenih stavki o namjeri da se izvrši revizija poslovanja ArcelorMittala u Prijedoru te se iznose optužbe kako je indijska korporacija jedan od najvećih utajivača poreza u BiH.

– Poštovani gospodine Đokiću, prije svega želimo Vama i javnosti u RS-u kazati da namjera naše ponude o preuzimanju RŽR Ljubija nije sama kupovina, već i rješavanje negativnih pojava poput transfernih cijena, neplaćanja dividendi i slično. To su pojave koje su u ovom sektoru u RS-u bile redovna pojava posljednjih par godina – stoji na početku ponude IIGB-a koju potpisuje direktor Evgeny Zotov, a koju možete pogledati u fotogaleriji.

Najavljena i akcija Porezne uprave RS-a

Nakon što preuzmu državni kapital, Zotov piše da će IIGB momentalno pokrenuti kompletnu reviziju poslovanja ArcelorMittala Prijedor d.o.o. za period od 2004. do 2015. godine. Za tu svrhu su već, kako stoji u ponudi, dobili ponudu od renomirane američke konsultantske kuće McKinsey.

Nakon što se završi ovaj korak, ističu da će tada na scenu stupiti Porezna uprava RS-a koja će izvršiti dodatnu kontrolu ArcelorMittalovog poslovanja.

– Procjenjujemo da će se provjerama ustanoviti da je u periodu od 2004. do 2015. ArcelorMittal Prijedor d.o.o. prikrio prihod od oko 400 miliona američkih dolara, odnosno 700 miliona KM. To znači da će se budžetu RS-a morati uplatiti 70 miliona KM na ime poreza na prihode (misli se na porez na dobit, op. a.), te da će se 630 miliona KM vratiti zajedničkom preduzeću ArcelorMittal Prijedor d.o.o.. Iz zajedničkog preduzeća će nakon toga 49 posto pristiglog novca odnosno 315 miliona KM, biti uplaćeno na račun RŽR Ljubija kao suvlasniku. Od te cifre, 65 posto odnosno 205 miliona KM će biti uplaćeno Vladi RS-a, a 110 miliona KM malim dioničarima RŽR Ljubije – piše u “paklenom“ planu izraelskog investitora.

Zotov u obećanjima Vladi RS-a izričito navodi da će pored novca za državni kapital, RS definitivno dobiti i 275 miliona KM od novca koji će ArcelorMittal morati uplatiti u budžet kada se otkrije prikrivanje 700 miliona KM prihoda.

Netačni podaci Zotova

Plan Zotova za inkriminaciju rukovodstva firme ArcelorMittal Prijedor d.o.o. neizvodiv je iz niza razloga. Kao prvo, podaci kojima Zotov raspolaže su sporni, i to ako ne uzmemo u obzir stalno miješanje termina prihod i dobit, odnosno nepostojećeg poreza na prihode i poreza na dobit.

Prema podacima do kojih je došao Faktor, ArcelorMittal je izvršio podjelu profita za period od 2007. do 2013. u iznosu od 14,24 miliona KM i uplatio na račun RŽR Ljubija 49 posto navedenog iznosa. Pitanje dalje podjele prema akcionarima je u nadležnosti RŽR-a.

Kumulirana, a neraspoređena dobit, za period od 2004. iznosi 69,35 miliona KM. Istovremeno investicije u otvaranje površinskog kopa Buvač i ulaganje u održavanje proizvodnje i modernizacije od 2004. iznosila su 97,6 miliona KM što znači da je dobit preusmjeravana na investiranje.

Investicije su bile predmet i sadržaj godišnjih planova koji je upravni odbor ArcelorMittala Prijedor donosio svake godine uz saglasnost osnivača u koje spada i RŽR Ljubija čijeg predstavnika u zajedničkom preduzeću mora odobriti i predstavnik državnog kapitala.

Uz to, od 2004. do danas ArcelorMittal Prijedor funkcionira bez stalne dozvole za rad jer nema koncesioni ugovor a istovremeno plaća uredno koncesiju u iznosu od 3,6 posto na prodaju rude i po tom osnovu je od 2004. uplaćeno oko 35 miliona KM. Firma je prihvatila sve prijedloge koncesionog ugovora, ali predmet i dalje stoji u Đokićevom ministarstvu industrije, rudarstva i energetike.

Posljedice na FBiH

Iako je problematika prodaje RŽR Ljubija neinteresantna javnosti u FBiH, sve su prilike da to ne bi trebao biti slučaj. Naime, zenička željezara kojom upravlja ArcelorMittal rudu dobija iz površinskog kopa Buvač u Omarskoj kojim upravlja ArcelorMittal Prijedor d.o.o.

Ruda iz ovog kopa ima nizak nivo željeza (Fe) od 52 posto uslijed čega ArcelorMittal svojom opremom obogaćuje rudu da bi mogla biti upotrebljiva u zeničkom pogonu. Godišnje se proizvede između 1,7 do 2,1 miliona tona željezne rude koju u Zenicu prevoze između ostalog i vagoni Željeznice FBiH. Procjene su da ugovor sa ArcelorMittalom Željeznicama FBiH donosi oko 40 posto prometa, a u pogonima u Zenici indijska firma zapošljava 2.400 radnika te sarađuje sa nekoliko stotina lokalnih dobavljača. Mittalov pogon u Prijedoru zapošljava oko 850 radnika. Firma ArcelorMittal d.o.o. Zenica je samo tokom 2015. ostvarila izvoz od 408 miliona KM.

Problemi u Prijedoru bi prekinuli lanac opskrbe željeznom rudom a što bi se direktno odrazilo na stabilnost poslovanja zeničke željezare koja je već sada u problemima zbog niskih cijena čelika na svjetskim berzama uslijed “poplave“ kineskog čelika.

Također, zenička željezara je u pregovorima sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) za kredit od 60 miliona eura s ciljem kupovine nove visoke peći. U poslovnom planu koji se mora dostaviti EBRD-u jedna od važnih tačaka je i tačka o kontinuitetu snabdijevanja rudom koji je ugrožen eventualnim ulaskom izraelskih investitora i njihovim planovima za revizijom poslovanja ArcelorMittala Prijedor.

Otvoreno niz pitanja

Još jedan od planova Israeli Investment Group Balkan je da izvrši revitalizaciju starih kopova u Ljubiji i Tomašici. Ono što su investitori “smetnuli“ s uma je činjenica da je kvaliteta željezne rude, odnosno koncentracija željeza u ovim kopovima niža od 30 posto čime postaje neisplativa njihova eksploatacija i prodaja. Izraelci ne posjeduju vlastitu opremu za obogaćivanje rude.

Jasno je da je osnovni cilj izraelskih investitora koje podržava Dodik i SNSD revizija poslovanja ArcelorMIttala Prijedor iza kojeg su stali i radnici nesigurni u namjere IIGB-a, a ne sanacija i pokretanje proizvodnje u neaktivnim kopovima.

Stoga se otvara niz logičnih pitanja o iskrenosti namjera IIGB-a. Kao prvo, gdje će uprava ove firme zaraditi novac koji ulaže i koji će zaposliti novih 320 radnika? Da li će ti radnici raditi na reviziji poslovanja ArcelorMittala?

Drugo pitanje je ko izuzev nepoznatog Evgenya Zotova čini menadžment investitora? Koje su reference u rudarstvu i eksploataciji željezne rude? Kako misle prodavati rudu željezari u Smederevu kada kvaliteta rude nije zadovoljavajuća? Pod pretpostavkom da IIGB izvrši sanaciju i pokrene proizvodnju rude iz kopova u Ljubiji i Tomašici, da li će i gdje vršiti proces obogaćivanja ude?

Ovakva pitanja, ali i niz drugih, nisu našla odgovor u ponudi koju je izraelska firma dostavila Dodiku iako je jasno da se radi o prodaji preduzeća koje je od strateške važnosti ne samo za RS i Prijedor, već i za FBiH a time i čitavu BiH.

U konačnici, ArcelorMittal je globalna korporacija i “bitke” sa lokalnim moćnicima joj nije strana. Za očekivati je da ukoliko RS prekrši odredbe ugovora, indijska firma će pokrenuti međunarodni spor protiv Vlade RS-a a što može izazvati nesagledive posljedice po radnike rudnika u Prijedoru, njihove poslovne partnere, željezaru u Zenici ali i privredu čitave BiH.

Da li će Dodik zbog svojih planova žrtvovati sve navedeno, uskoro ćemo saznati kada se o prodaji treba očitovati i Narodna skupština RS-a.

Faktor.ba