MUSTAFA CERIĆ UPUTIO VAŽNO ŽIVOTNO UPOZORENJE BOŠNJACIMA ŠIROM SVIJETA

Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa Mustafa Cerić uputio je važno životno upozorenje Bošnjacima širom svijeta, uz poruku da je na djelu opasna subverzija protiv Bosne i Bošnjaka, koju provode negatori genocida.

Prenosimo vam u cijelosti Cerićevu poruku, koju je objavio portal Saff.   Na djelu je opasna subverzija protiv Bosne i Bošnjaka, koju provode negatori genocida nad Bošnjacima i njihovi kolaboratori! Upalite naranđasti alarm! Ministar neprosvjete i nekulture u manjem bosanskom entitetu Dane Malešević je opet na djelu!

Stalno nam prijete: Nemojte pričati o agresiji i genocidu, a oni to stalno pričaju, negirajući agresiju i genocid! Nisam mislio ništa komentirati dok je ramazana. Htio sam se poptuno posvetiti duhovnoj vježbi kroz post i meditaciju. Ali, ministar neprosvjete i nekulture u manjem bosanskom entitetu Dane Malešević mi je pokvario moj duhovni i duševni mir. Nanio mi je veliki duševni bol. Moj antidot protiv njegovog otrova mržnje je moja javna riječ ljubavi prema mom narodu, kojeg ministar neprosvjete i nekulture Dane Malešević mrzi do te mjera da je spreman počini nivi genocid protiv njega. Jer, onaj koji negira pravo da se u školi uči o genocidu u Srebrenici, što zna, priznaje i osuđuje cijeli svijet, spreman je na novi genocid. Jer, prisiljavanje žrtava genocida u i oko Srebrenice na zaborav je samo po sebi genocid.

Nadalje, zabranjivanje da se djeca upoznaju ko je i kako je grad Sarajevo držan pod vatrenom opsadom duže od Staljingrada nije ništa drugo nego novi poziv da se grad Sarajevo ponovo drži pod opsadom duže od pretvodnog. No, Maleševićeva mržnja i netrpeljivost prema drugim i drugačijim nije ništa novo i nije to njegova lična ili osobna pamet. On je samo crni pijun genocidne politike, koja se kroji u Beogradu, tačnije u SANU. To smo valjda dosad mi Bošnjaci naučili, a to je da to što srpski političiri javno pričaju samo je megafonski zapis onoga što im je kazano da pričaju kao srpska isključiva, inetolerantna i radikalna politika, posebno prema Bošnjacima ili Babunima, kako je to volio kazati Rastko Nemanjić (1169 ili 1174 – 1236), zvani Sveti Sava. Niti je Malešević usamljen u pomučenoj pameti.

On u tome ima uzora u liku i djelu Andersa Behringa Breivika, koji bi opet ubijao nevine ljudi na ostrvu Uta u Norveškoj, jer je to njemu fan. Kao što je, izgleda, Maleševiću fan da se poigrava s bolom i patnjom žrtava genocida u manjem bosanskom entitetu… da im svako malo nanosi duševni bol… da im se smije u lice… da im najavljuje novi genocid, poput Brejvika. Kain je bar znao da je ubojstvo njegovog brata Abela bio grijeh. Srpski Dane Malešević i norveški Anders Brjevik ne znaju ni to da je ubojstvo nevina čobjeka grijeh… da se zbog toga grijeha mora pokajati… jer nakon Kainovog prvog ubojstva Bog je propisao još u Starom Zavjetu da onaj koji ubije jednog nevinog čovjeka isto je kao da je ubio cijeli svijet. No, ni Brjevik ni Malešević ne samo da se ne kaju za grijeh ubojstva, genocida, već to ubojstvo veličaju tako što negiraju grijeh, kao takav, a kamoli da se ispričaju za taj grijeh s obečanjem da im se to nikad više neće ponoviti.

Tek nakon toga moguće je očekivati oprost od strane žrtava genocida. Sramno je to što radi srpska politika žrtvama genocida u manjem bosanskom entitetu u liku i djelu Dane Malešivića! Sramno je to za Beograd i za SANU! Sramno je to za ukupnu srpsku pamet! Sramno je to za sve savjesne ljude!

Sramno je to za kulturu i prosvjetu da tako nekulturan, neprosvjećen, nesavjestan i bezosječajan čovjek bude na čelu ministarstva za prosvjetu i kulturu! Djecu treba učiti da znaju da je genocid zločin protiv čovječnosti! Djeca treba da zanju da je to grijeh prema Bogu i prema čovjeku!

Sramno je za Srbiju rušiti džamiju u Zemunu! Sramno je, ali za one koji obraz imaju! Oni koji obraz nemaju, za njih nije ništa sramno: ni genocid, ni rušenje džamije, ni zabrana da se uči o opsadi Sarajeva! Sramno je, isto tako, od Refika Hodžića da nanosi duševni bol žrtvama genocida u Prijedoru i u Sarajevu. Ima nešto, Refiku, što se ne smije ni dati ni prodati, a to je čast i sloboda čovjeka, posebno čast i sloboda vlastitog roda! Nije dovoljno biti načitan i hodati po svijetu nabrijan! Mnogo važnije je biti pošten, govoriti istinu i boriti se za pravdu žrtava genocida! Treba imati dušu za svoj narod! Nije dovoljno imati samo snalažljivu pamet!, napisao je Mustafa Cerić.

Faktor.ba

Back to top button