ĆAMIL DURAKOVIĆ: SREBRENICA I BOŠNJACI U RS SU OTPISANI!
– Bošnjaci u entitetu Republika Srpska otpisani su. Bojim se da će se moj narod, posebno oni koji ne žive u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, postati umorni od nas, od pritiska kojem su izloženi i oni, ali mi još više, priznati genocid, zaboraviti na agresiju…
Mi se sami ne možemo nositi s institucijama koje nad nama vrše sistemsku represiju. Zabranjuju nam jezik, zabranjuju škole i naše udžbenike, zabranjuju da i pomenemo riječ genocid i agresija. A moj se narod umara od naše priče. Brinem se i bojim se toga – kaže u intervjuu za „Dnevni avaz“ Ćamil Duraković, bivši načelnik Srebrenice i predsjednik Organizacionog odbora 22. dženaze u Potočarima.
Duraković ne krije rezignaciju i ljutnju. Ona je posebno fokusirana na SDA, te njenog predstavnika u Srebrenici, Ramiza Salkića.
– Mi smo imali lokalnu vlast u Osmacima, Vukosavlju i Srebrenicu. Na zadnjim općinskim izborima izgubili smo i načelnika i skupštinsku većinu u Srebrenici i potpuno se podijelili. Time je udarena „tačka na i“ i apsolutno je završena priča o tome da su Bošnjaci neki faktor u entitetu RS ili nekom njenom dijelu. Plaši me odustvo ozbiljne reakcije iz Sarajeva, od naših institucija. Mi smo otpisani – ističe Duraković.
68 identificiranih
Vratit ćemo se politici. Kako teku pripreme za 22. dženazu u Potočarima?
– Do sada smo već imali četiri zvanične sjednice, a sastajemo se svakodnevno i intenzivno radimo. Posebno smo angažirani na manifestacijama koje prethode dženazi, poput „Marša mira“.
U Organizacionom odboru, s aspekta organizacije i sigurnosti, mi smo spremni u svakom smislu. Očekujemo da se građani koji dođu u Potočare, ponašaju u skladu s mjestom i razlogom dolaska.
Koliko će ljudi ove godine biti ukopano? Koliko očekujete učesnika „Marša mira“?
– Trenutno je identificirano 68 žrtava. Ali taj broj može do 11. jula porasti. Što se „Marša mira“ tiče, između 5.000 i 7.000 učesnika bude svake godine.
Ima li neke razlike ovog puta u odnosu na 21 proteklu dženazu?
– Jedina razlika je da smo ove godine po prvi put izgubili mjesto načelnika Srebrenice. Imamo načelnika koji je Srbin i koji ne samo da negira da se desio genocid, nego ni ne priznaje da se išta loše desilo.
Samim tim, nije dostojan pozicije predsjedavajućeg Organizacionog odbora. Time se dodatno narušava životni ambijent u Srebrenici, ali i ambijent za one koji će doći u Potočare. Stanje je drugačije. Imate čovjeka koji stalno, svakodnevno negira genocid i govori da ne može negirati nešto što se nije ni desilo. Time on čini dodatnu uvredu i nepravdu nama – žrtvama.
Općina Srebrenica nije u kapacitetu da operativno provede organizaciju 11. jula. U tom pogledu, vlast u Srebrenici se pod pritiskom javnosti, međunarodne zajednice pa i dijelova domaćih aktera, „stavlja na raspolaganje“ Organizacionom odboru. Načelnik je imenovao i svog izaslanika koji prisustvuje našim sjednicama. Kako će ići aktivnosti, javne nabavke… ostaje da vidimo.
No, nismo još ništa ni nabavljali, pa ćemo vidjeti kako stvari i praktično teku.
Podrška institucija
A kakva je podrška institucija u Sarajevu?
– Predstavnici međunarodne zajednice redovno se interesiraju za situaciju u Srebrenici. Njihova je briga, da tako kažem, svakodnevna i ne fokusira se samo na 11. juli. Od Misije OSCE-a, preko OHR-a, Misije EU, do ambasada – SAD, islamskih i zapadnih, kao i istočnih zemalja. Svi su tu.
Od domaćih institucija imamo Vijeće ministara koje najvećim dijelom finansira organizaciju, a Memorijalni centar je državna institucija. Kanton Sarajevo svake godine izdvaja 60.000 KM, te Vlada Federacije kroz Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica. Bez finansijske pomoći tih institucija ne bi smo mogli organizirati dženazu.
Vratili smo se politici, na ovaj ili onaj način. SDA je tokom Ramazana napravila koaliciju u Srebrenici s SNSD-om Milorada Dodika…
– Od kako su Bošnjaci izgubili izbore u Srebrenici, mi smo zbunjeni, da tako kažem. Ali zbunjeni su i Srbi! Mi nismo bili spremni za to da ostanemo bez načelnika i skupštinske većine, a Srbi da sve to dobiju i preuzmu vodstvo nad gradom koji je jako senzibilan zbog svoje prošlosti. Dakle, nije vrijeme za takvu tranziciju. Zato su se odmah i vidjele „nesuglasice“. Pojedinci koje je narod izabrao, kod Bošnjaka je njih devet, stavili su svoje interese iznad općeg dobra. Došlo je do potpune i sasvim nepotrebne i opasno kotraproduktivne podjele među politički izabranim Bošnjacima. SDP je totalno podijeljen u Srebrenici a u SDA je haos! Oni ne znaju šta će. Prvo je firmirana jedna vlast s ljudima iz SDA, pa je onda formirana druga vlast, opet s nekim ljudima iz SDA.
I tu se tako jasno vidi koliko su pojedinci stavili svoj, iznad općeg interesa.
I onda se uvodi povjereništvo u SDA. Adil Osmanović dobija zadatak da sredi stanje u stranci. Kada to pokuša, biva čak i fizički napadnut. Svjedočili smo scenama nedostojnim ljudi bilo gdje, a pogotovo u Srebrenici. Onda Osmanović, kao iskusni političar, nestaje i dovodi nam se Ramiz Salkić, kao neki Omer paša Latas. I taj onda napravi tu ramazansku koaliciju s negatorima genocida. Čiju on politiku provodi? Meni ljudi s kojima pričam u SDA tvrde da to nije njihova politika i da je Salkić imao zadatak da sredi stanje u SDA, a ne da pravi neke koalicije. I to s negatorima genocida.
Prije nekoliko mjeseci on je izjavljivao da Dodik čini sve da Bošnjake protjera iz Srebrenice, a onda na tako senzibilnom mjestu i za državu i za Bošnjake, kao što je Srebrenica, napravi koaliciju s njim!
Šta to govori o tom čovjeku?
Ne znam da li ga je SDA instruirala da tako postupa. To znaju samo ljudi u toj stranci.
Ali, ono što je Ramiz Salkić tamo uradio je fatalno! Svojim dolaskom na čelo Povjereništva uveo je cenzuru onima koje su građani Srebrenice izabrali da ih zastupaju. On im je dekretom grubo prekršio prava koja imaju.
S druge strane, njegov mandat nije da formira koalicije, već da sredi stanje u SDA. A SDA nije Srebrenica i u zabludi je svako ko misli da je ovaj grad jednako bilo koja stranka!
Stav SDA
SDA, koja brzopotezno izdaje saopćenja, ovakvo nešto nije osudila…
– Ostaje na njima, na SDA da se izjasne. Je li Salkić zloupotrijebio poziciju koju je dobio ili je sve uradio uz odobrenje Stranke.
Iz principijelnih razloga nije se smjelo desiti da u vlast uđete s nekim ko negira genocid, opsadu Sarajeva, agresiju… a to je Milorad Dodik. I da to još uradite u Srebrenici, koja za svakog Bošnjaka koji to istinski jeste, ima poseban značaj.
Hoće li se SDA distancirati ili neće, ne znam. Samo znam da je to ogromna šteta, pa možda i za SDA ako je Salkić sve samoinicijativno uradio.
A pogledajte dalje. Nekoliko dana iza tog čina koaliranja s negatorima genocida u Srebrenici, Salkić se nalazi u prvom redu Skupštine Demokratskog narodnog saveza, stoji uz Daneta Maleševića, ministra prosvjete RS i čovjeka koji direktno nama Bošnjacima zabranjuje naš jezik, učenje naše historije… I Salkić stoji pored takvog čovjeka, ustao je vjerovatno na pjesmu „Moja republiko“, Salkić stoji pored Dodika…
Mene, kao građanina, kao Bošnjaka to frapira. Neko mi treba objasniti šta Salkić radi tamo? Zašto stoji? Sigurno ne stoji na himnu BiH!
I ja se pitam, je li Salkić ušao u Srebrenicu da napravi nešto dobro ili da, kao i svaki put, ima platformu i poziciju za izbore.
SDA treba reći stoji li iza tih aktivnosti. Ja, kao građanin, to ne znam, imam pravo da pitam i posebno imam pravo da kritiziram. Neki ljudi iz te stranke s kojima pričam, apsolutno se groze onoga što je Salkić uradio.
SDA ipak uporno šuti.
Pročitajte više – Da. Nisam vidio nikakvo zvanično saopćenje i moram ipak reći da mi je to indikativno.
Stanje nikad teže
– Od 1995. godine naovamo, stanje Bošnjaka u entitetu RS nikad nije bilo teže. Svakodnevmo preživljavamo aparthejd i institucionalnu represiju koja dolazi iz Banje Luke. Ni naše svakodnevne životne aktivnosti nisu lišene toga. Naš je jezik ukinut! A Sarajevo šuti, Nemamo nikakvu jasnu reakciju na to.
Bojim se da smo mi ovdje, u ovom dijelu BiH, malo u srcima Sarajeva, ali nas nema u njihovim djelima. Ako je to tako, to bi bila jako bolna spoznaja.
Fundamenati našeg nacionalnog bića nam se oduzimaju i sve to prolazi šutke – kaže Duraković.
Avaz.ba