Na Blagovcu žive mladići odrasli u Domu Bjelave: Studiraju, rade i spremaju se za samostalnost

Dvadesetjednogodišnji Senad Habibović u Dom za djecu bez roditeljskog staranja na Bjelavama smješten je prije šest godina, a već tri mjeseca sa još četiri prijatelja i štićenika Doma boravi u Kući za mlade u vogošćanskom naselju Blagovac, nadomak Sarajeva.

Sretni jer imaju jedni druge FOTO: I. ŠEBALJ

Senad Habibović sa mlađim bratom

Problemi u domu njegovog oca i maćehe, Senada i njegovog mlađeg brata doveli su u dom.

Brat je kaže ranije bio smješten u Zavodu Mjedenica, a sada boravi u Domu na Bjelavama. Donedavno su bili zajedno, a sada njegov mlađi brat često dođe u posjetu u Senadov novi dom na Blagovcu.

– Velika je razlika između života u domu i u ovoj kući gdje nas je znatno manje. Sada imamo veći mir i vrijeme da se posvetimo sebi, svom usavršavanju, učenju. Završio sam srednju školu za tekstil, kožu i dizajn na Mihrivodama, a sada studiram na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu i dobro mi ide – priča Senad, koji je bez majke ostao dok je bio još mali, a sa ocem je u kontaktu uglavnom zbog mlađeg brata.

Vrijeme i sve ono što je u životu prošao, kaže, naučilo ga je da ne gleda puno u budućnost.

– Volio bih da završim fakultet i razmišljam da napustim ovu zemlju, ne zato što je ne volim, smatram da čovjek upornim radom i trudom može uspjeti, ali želim da zbog brata idem dalje kako bih njemu obezbijedio sve ono što mu u životu treba – ističe Senad, koji i pored obaveza na fakultetu svoje slobodno vrijeme koristi radeći u krojačkom salonu, gdje šije i vrši prepravke odjeće.

Koristi, ističe, svaku priliku koja mu se nudi kako bi naučio što više.

U kući na Blagovcu živi i dvadesetjednogodišnji Aldin Omeragić. U Dom na Bjelave došao je sa pet godina.

– Nisam mogao ni sanjati da ću odrastati u domu. Majka mi je umrla kada sam imao četiri godine. Ostao sam sa dvije godine starijom sestrom kod dede, ali dedo nije mogao sam da se brine o nama pa su nas dali u dom. Bilo je teško naviknuti se, ali vremenom sam naučio da odrastam sa velikom grupom djece, svojih vršnjaka, oni su sada moji braća i sestre – navodi Aldin.

Aldin je završio Srednju trgovačku školu, a sada studira na Ekonomskom fakultetu. Kada završi fakultet želja mu je da postane uspješan biznismen.

– Dok sam odrastao u domu naučeni smo na poseban kućni red i prelazak u kuću za mlade nije bio ništa novo. Drugačije je kada nas živi manje u odnosu na puno brojniju porodicu u domu. Uvijek imamo šta raditi, nikada nije dosadno. Slažemo se dobro, dogovaramo. Ovo je dobra stvar jer se osamostaljujemo, a neizostavna je podrška ljudi koji nas okružuju – ističe Aldin.

Dvadesetogodišnji Sanjin Suljić u Domu Bjelave boravi od rođenja i za drugu porodicu ne zna. Završio je srednju školu usmjerenja Operater za unos podataka, a zaposlen je kao majstor za scenografiju. U kući je, kaže, sretan. Volio bi dobiti stalno zaposlenje kako bi se mogao osamostaliti i sebi plaćati smještaj i zarađivati dovoljno za normalan život.

Mirza Konaković je odgajatelj i radi sa mladima u kući na Blagovcu.

– Kuća za mlade namijenjena je štićenicima Doma od 18 do 21 godine. Trenutno ih ovdje boravi pet. Kuća je smišljena kao jedan vid prelaska iz doma ka njihovom samostalnom životu. Oni bi u se u tom periodu trebali osamostaliti. Kapaciteti trenutno ne dozvoljavaju da se ovdje smjesti više osoba, a potrebe su sigurno veće – kazao je Konaković.

Trenutno sa ovim mladim ljudima rade dva uposlenika, oni su koordinatori između kuće i doma, usmjeravaju ih, pišu izvještaje o njihovom ponašanju i svim dnevnim aktivnostima.

– Jedan štićenik radi, dva studiraju, Dragan traži posao, dok jedan od njih treba da završi četvrti stepen škole kako bi mogao nastaviti dalje. Oni sebi kuhaju, brinu se o svemu, mi ih samo usmjeravamo. Pišu potrebe koje imaju, za higijenska sredstva, hranu i odjeću – navodi odgajatelj.

Okruženi prirodom bave se i poslovima u bašti, posijali su krompir, luk, paradajz i brojne druge vrste povrća za svoje potrebe, napravili su i ljuljačku u avliji, te kućice za ptice, a za koji dan zajedno putuju i na more.

Sretni su kažu jer im je data prilika da uče i napreduju, i jer imaju jedni druge kao podršku u svim životnim situacijama.

Izvor: Faktor