FOTO Ljubav za majke Srebrenice: 76-godišnja Numa će dobiti vodu, a volonteri su joj očistili i uredili avliju

U selu Broševići kod Srebrenice živi 76-godišnja povratnica Numa Cvrk. Jedna je od korisnica MFS-EMMAUS projekta “Ljubav za majke Srebrenice” koji je nastao kao ideja pružanja pomoći i podrške majkama koje su tokom rata izgubile najmilije i ostale same na području općine Srebrenica.

 

Cilj projekta je pružiti podršku majkama i ublažiti njihovu tugu, te im dokazati da nisu same i zaboravljene.

Na teško pristupačnom terenu, gdje je skoro pa nemoguće doći prijevoznim sredstvom, dolazi se do sela koje je pusto. Među ruševinama i ostacima kuća koje su nekad bile nečiji domovi, načazi se kuća u kojoj živi sama Numa.

Ta starica živi u nemogućim uslovima, bez vode, bez puta. Obavljanje najobičnijih poslova za nju predstavlja teškoću. Numa nema vodu u kući i prinuđena je da je, iako teško bolesna, donosi sa izvora.

“Uvijek je imala težak život, a sad kaže ima i tešku starost” opisuje jedan od učesnika Emmausovog kampa u Potočarima koji je otvoren 10. jula.

Živjela je Numa s tri kćerke, dva sina i s mužem, koji je preminuo u tridesetoj godini života. Poslije njegove smrti dugo se borila kao samohrana majka.

“Osipala sam perlon i motala, eto tako sam hranila i školovala djecu” govori Numa.

Jedna kćerka joj je umrla od teške bolesti, a život je nije mazio ni kad joj je 1992. godine oduzeo sina. Ostala djeca žive u inostranstvu i rijetko dolaze.

“Gledala sam kćerku kako umire, nisam joj mogla pomoći. Sina sam hranila godinama, a onda su mi ga neprijatelji odlučili oduzeti. Taj osjećaj kad ti neko uzme tvoju djecu, taj osjećaj ne nestaje nikad, kao da su mi srce oduzeli” kazuje Numa.

Osim kopanja kanala da bi konačno imala vodu u kući, vrijedni volonteri Numi su i počistili kuću. Planiraju joj nacijepati drva, srediti dvorište koje je zaraslo u žbunje i paprat zajedno sa sadnicama koje je svojim rukama zasadio Numin poginuli sin.

U blizini je i njegov mezar do kojeg će volonteri prokrčiti prolaz.

“To mi je sve što je ostalo od njega, svetinja moja. Jesam sama, ali neću sa svog ognjišta nigdje” poručila je starica.

Druga grupa volontera danas je vrijedno radila na čišćenju zaraslog u žbunje Starog grada Srebrenica da bi put, koji vodi stepenicama do ruševina tvrđave, bio prohodan.

Nakon komemoracije žrtvama genocida 11. jula, kad su Potočari ostali pusti u tišini, oko 70 volontera iz država širom svijeta očistilo je kompletno područje Memorijalnog centra. Oni će nastaviti s pružanjem pomoći lokalnom stanovništvu u svakodnevnim radovima, kao što su košenje trave, branje voća i povrća, cijepanje i slaganje drva za zimu, radovima na farmi na Palama, rekonstrukciji kuće za jednu porodicu, čišćenju i uređenju stećaka i historijskih spomenika od značaja za Srebrenicu.

(Bportal.ba)