FOTO Neizmjerna ljubav prema cvijeću: Hiljadu biljnih vrsta u porodičnoj botaničkoj bašti

Egzotične biljke iz različitih krajeva svijeta, ali i one “domaće” poput lokvanja ili zove, neke su od oko hiljadu vrsta koje u svojoj botaničnoj bašti, otvorenoj za posjetioce u svako doba, gaji sedamdesetsedmogodišnji Branislav Stojiljković iz Medoševca kod Niša.

 

Dvorište porodice Stojiljković, nazvano “Park prijateljstva”, postalo je otvorena izložba cvijeća prije 34 godine. Svake sezone je bogatije za nove vrste koje Branislav donosi sa sajmova hortikulture ili dobija od prijatelja iz inostranstva.

Danas u porodičnom vrtu iskrenog ljubitelja cvijeća rastu banana, koja je dvije godine zaredom davala plod, gaura koja potiče iz Teksasa, dafne – listopadni grm koji raste u Evropi i Aziji, tropska kasija sa staništa Afrike i Azije, šarenolisni javor, patuljasti nar i mnogo čega drugog. Branislav kaže da se sa biljkama srodio i da im je potpuno posvećen.

“U mom dvorištu mogu da se vide biljke iz svih krajeva svijeta i, eto, sve rastu i uspijevaju zajedno. Volio bih kada bi i različiti ljudi mogli da žive zajedno kao moje biljke” kaže Branislav.

Posjetioce iznenađuje to što ovaj cvjećar, po zanimanju metalostrugar, za sve svoje biljke zna i latinske nazive, iako nikad nije izučavao ni biologiju, ni latinski jezik.

“Ovo vam je, naprimjer, ajania pacifica ili hrizantema, a ono tamo sempervivum ili čuvarkuća. Tačno znam šta se kako zove, a da vam kažem, ni sam ne znam kako ih tako lako upamtim” priča Branislav.

Procjenjuje da je kroz njegov vrt do sada prošlo na desetine hiljada ljudi, a bilo ih je, kaže, iz cijele Srbije, regiona, ali i Luksemburga, Engleske, Amerike… Uglavnom ih, dodaje, dovode prijatelji koji su tu već bili. Imaju priliku da vide lijepo aranžirane perene, ukrasne i vodene biljke, šiblje, četinare, a da im se sve to dopada i da se oduševe gostoprimstvom, svjedoči i knjiga utisaka.

“Ljudi nam uglavnom zahvaljuju što ovo postoji. Ovdje na engleskom piše da je ovo fantastično aranžirana bašta sa divno održavanim biljkama, to nam je poslije neko od posjetilaca preveo” pokazuje Branislav stranicu u knjizi utisaka.

Čuva je u “muzeju Parka prijateljstva”, prostoriji porodične kuće specijalno namijenjenoj za stotine priznanja – zahvalnice, medalje, pehare, nagrade sa izložbi cvijeća, pa i poklone zvaničnika među kojima je i ambasador Indonezije. Drugi zid je ispunjen uramljenim novinskim člancima.

“O mojoj bašti su pisale mnoge naše, ali i novine iz Njemačke i Australije. Drago mi je da sve to stavim na zid i da mogu da se pohvalim” kaže Stojiljković.

Ovaj cvjećar je ponosan na to što je na turističkoj mapi Niša njegov vrt označen sa “vrijedi posjetiti”, a i na to što ulica u kojoj živi otprije deset godina nosi naziv baš po njegovom vrtu – Park prijateljstva.

“Ranije se zvala Prvomajska, pa je došao ovaj prijedlog i bio je usvojen jednoglasno” kaže Branislav.

Srećan je što je ljubav prema cvijeću uspio da pretvori i u posao. Samo ove sezone, uz pomoć supruge, sina, snahe i dvije unuke, u porodičnom vrtu i tri plastenika proizveo je 40.000 sadnica.

“To jeste lijep, ali i težak i zahtjevan posao, koji traži vreme i posvećenost. Ipak, ovo cvijeće nas izdržava, moram i to da priznam” kaže Branislav.

Dodaje da će kapija njegovog doma i “Parka prijateljstva” još dugo biti otvorena za sve koji žele da tamo budu ugošćeni.

(Bportal.ba)