Šta je Jutarnji pisao o finansiranju HVO-a: Hrvatska je Ratku Mladiću u julu ‘93. platila devet miliona DEM

U Mladićevim dnevnicima koje je Tužilaštvo u Hagu koristilo kao dokaze u slučaju protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka i ostalih čelnika tzv. Herceg-Bosne zabilježeni su njegovi susreti sa Praljkom, Prlićem, Antom Rosom, Milivojem Petkovićem i drugima. Mladić se sa njima sastajao većinom u mađarskom Pečuhu ili Njivicama u Crnoj Gori.

Sastanak s Martinovićem

Na jednom od sastanaka u februaru 1994. godine sudjelovao je Jozo Martinović, hrvatski ministar finansija u Vladi Franje Gregurića od avgusta 1992.

Preko Joze Martinovića išlo je finansiranje tzv. Herceg-Bosne i nakon što je u avgustu 1992. iz Vlade prešao u Privrednu banku. Uz Gojka Šuška i Hrvoja Šarinića, on je bio potpisnik računa u Austriji i član Upravnog odbora RH Alan preko kojeg je kupovano oružje.

Kako je u maju 2010. godine pisao Jutarnji list, finansijski najteži sastanak bio je onaj od 8. jula 1993. sa Milivojem Petkovićem u Njivicama, u vrijeme sukoba Hrvata i Bošnjaka. Petković je do kraja jula 1993. bio načelnik Glavnog stožera HVO-a, a tada ga je zamijenio Praljak. Ratko Mladić je zabilježio da su u zamjenu za oružje i “učinjene usluge” položene 1.191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije cisterne dizela.

Dogovoreno je da Hrvati 8.092.032 marke plate u roku od sedam dana. Sav taj novac došao je, naravno, iz Hrvatske, jer je u to vrijeme HVO finansiran direktno iz Zagreba, pisao je Jutarnji list u tekstu objavljenom još 27.05.2010. godine.

Prvi sastanak koji je Haško tužilaštvo izdvojilo je onaj od 5. oktobra 1992., kada se Mladić u Pečuhu našao s delegacijom Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. Predstavnik Hrvatske bio je Slobodan Praljak, koji je od marta 1992. do jula 1993. bio pomoćnik Gojka Šuška. U julu 1993. postaje zapovjednik HVO-a.

Praljak od Mladića traži da srpske snage prekinu granatirati Slavonski Brod. Hrvati iz Jajca Srbima će dati struju, a oni će im zauzvrat pustiti vodu. Kako je u dnevniku zabilježio Mladić, Praljak je tada predložio Mladiću obustavu sukoba.

“Prisilićemo Aliju da podijeli Bosnu”

U razgovoru sa Mladićem Praljak objašnjava da Hrvatima nije u interesu rat sa Srbima, da će rat prestati dogovorom Hrvata i Srba, a “prava opasnost su muslimani”.

“Naš cilj je Banovina iz 1939., ako to ne postignemo, nastavljamo rat” zapisao je Mladić Praljkove riječi.

On uvjerava Mladića da je sporazum Tuđmana i Izetbegovića samo formalan, donesen na insistiranje Amerikanaca, kako bi se dodvorili islamskom svijetu. Posljednja bilješka s tog susreta su Praljkove riječi: “Treba iseliti Hrvate iz Vojvodine”.

Na drugom sastanku, nakon pada Posavine 26. oktobra 1992. godine, Praljak kaže: “Na dobrom smo putu da prisilimo Aliju da podijeli Bosnu. Mi ćemo natjerati Aliju da sjedne za stol s Bobanom i Karadžićem. Interes nam je da Muslimani dobiju svoj kanton da bi imali gdje odseliti”.

Na tom sastanku dogovoreno je da se održi sastanak Janka Bobetka i Božidara Vučurevića o liniji HV-a kod Trebinja.

Društvo kod Miloševića

Iduće godine, u julu 1993., kad je već buktio sukob s Bošnjacima, Mladić je na sastanku kod Slobodana Miloševića u Beogradu. Milošević mu govori da ne bi trebali davati preveliku podršku Hrvatima. Na sastanku je i Radovan Karadžić, koji kaže da trebaju pomoći Hrvatima da bi se “prisililo muslimane na podjelu Bosne”. Ipak, Karadžić upozorava da, ako Hrvati napadnu RSK, Srbi iz BiH moraju poslati dva korpusa da pomognu Martiću.

– Ne bih ja išao na presijecanje Muslimana na dvije autonomije. Mi smo ih nudili Hrvatima, a Tuđman je rekao “uzmite ih vi” – rekao je tada Milošević.

(Bportal.ba/Faktor)