Faktor u Novoj Kasabi: Kako izgleda improvizovana nastava za bošnjačke učenike

Vrijeme je velikog odmora. Djeca, čim su čula zvono, razdragano su istrčala u dvorište, a Novom Kasabom počela je odzvanjati graja razbivši tišinu koja najčešće vlada u ovom naselju pored magistralnog puta, u koje rijetko ko svraća.

 

Edukativni centar u Novoj Kasabi FOTO: M. ŽIVOJEVIĆ
 

Otkako je u prostorijama Islamske zajednice napravljen Edukativni centar za bošnjačke učenike, Nova Kasaba, jedno od najstarijih naseljenih mjesta u istočnoj Bosni, barem malo je živnula.

Već je peta godina kako djeca iz okolnih povratničkih naselja i sela u općinama Milići, Bratunac, Zvornik i Vlasenica pohađaju nastavu u ovoj improviziranoj školi u Novoj Kasabi. Riječ je instruktivnoj nastavi đacima Bošnjacima, kojima nije dozvoljeno da u Osnovnoj školi “Petar Kočić” Kravica i područnim školama u RS-u slušaju nastavu po bosanskom programu i imaju bosanski jezik.

Bez zbornice, sale, igrališta…

– Uslovi su kao i u svakoj drugoj školi, osim što nastavnici nemaju zbornicu, već smo na hodniku postavili nekoliko stolova, a djeca nemaju salu za fiskulturu, već koriste malo dvorište koje pripada Mjesnoj zajednici. Trenutno ima 118 učenika, a učionice su se prilagodile za njih i imamo svu potrebnu opremu. Prostor je mali, ali ima dovoljno mjesta – na početku razgovora za Faktor, dok djeca uživaju u velikom odmoru, govori nastavnica Engleskog jezika Almasa Salihović.

Ova mlada nastavnica ističe da se osim nedostatka prostora ni po čemu drugom ne može primijetiti da se radi o improviziranoj školi, te da su ovi učenici zbog vjerske i nacionalne diskriminacije bili primorani napustiti škole u koje ostala djeca iz obližnjih naselja u manjem bh. entitetu idu.

– Uopšte se to ne primijeti. Ovoj djeci je drago što su ovdje i njima je to normalno. Nisu oni svjesni problema zbog kojeg su ovdje. Jedino po čemu se oni razlikuju jeste to što po završetku školske godine sa nastavnicima idu u Sarajevo kako bi im se tamo potvrdile ocjene – ističe Salihović.

Prema njenim riječima, sva djeca jedva čekaju da dođu u školu.

– Vrlo rijetko izostaju sa nastave. Mi čak apelujemo da ne dolaze kada su prehlađena i slično, međutim oni uvijek dođu. Nemoguće ih je odvojiti od škole. Povratnička mjesta nisu baš naseljena, pa se djeca u tim selima ne viđaju mnogo i onda jedva čekaju da dođu u školu, izađu u dvorište i igraju se sa drugovima – govori.

Pješače i po sat i po do stanice

S obzirom na to da žive u mjestima koje su udaljena i do 20 kilometara od Nove Kasabe, ovi učenici imaju organizovan prijevoz, ali uprkos tome mnogi moraju i pješačiti.

– Svako jutro u devet sati dolaze na nastavu. U osam sati se krene po njih i svi budu tu na vrijeme. Međutim, većina njih živi u nepristupačnim selima koja nisu odmah uz cestu, pa putuju čak nekoliko kilometara pješke, oko sat, sat i po, kako bi došli do autobuske stanice, ali ni to ih ne sprječava da redovno dolaze na nastavu – priča Salihović.

Da je zaista tako, uvjerili smo se kada su nam svi učenici prvog razreda uglas odgovarali kako najviše od svega vole školu.

– Lijepo nam je ovdje. Učiteljica nas sluša. Jedva čekamo ponedjeljak da krenemo u školu – rekli su nam uz široki osmijeh prvačići dok su vadili svoje sveske i olovke nakon odmora za čas.

Svi nastavnici složni su kada kažu da su ova djeca zaista posebna i da nikada s njima nemaju nikakvih problema. Kažu da se su mališani divni i zahvalni, te da nema nasilnog ponašanja kao što se to dešava u većim gradovima.

– Ja sam prije radila kao nastavnica u Sarajevu. U Novoj Kasabi je puno lakše raditi sa djecom, jer su mnogo kulturnija i više slušaju. Ne znam zašto je to tako, vjerovatno sve zavisi od odgoja, možda i razmaženosti djece. U Sarajevu su djeca i previše opterećena, jer roditelji hoće da dijete bude u svemu, da ide na balet, na neki sport, kurs njemačkog, kurs engleskog jezika i tako dalje – ističe nastavnica Njemačkog jezika Arnela Džamilja iz Sarajeva.

Od ove godine redovne plaće

Upravo zbog toga što je rad sa ovom djecom jedno posebno i nezaboravno iskustvo, nastavnicima koji dolaze iz većih gradova udaljenost od kuće ne predstavlja problem. Kažu da su se već navikli, a lijepo im je u iznajmljenoj kući u kojoj svi zajedno borave. Proteklih godina za dobrobit povratničke djece radili su bez osiguranja i plaće koja je kasnila čak i osam mjeseci, ali na svu sreću od ove godine stvari su se promijenile. Sa Ministarstvom za obrazovanje, nauku i mlade KS i Vladom KS dogovoreno je da nastavnici budu prijavljeni u nekoj od sarajevskih škola, a u ovoj godini obezbjeđeno je i dovoljno novca za plaće i ostale troškove.

Predsjednik Vijeća roditelja, čije dvoje djece trenutno ide na nastavu u Edukativni centar, Muhizin Omerović, ističe da su svi zadovoljni ovakvim rješenjem za njihovu djecu.

– Svi bismo mi voljeli da možemo ponovo biti dio sistema tu gdje živimo, da on postane normalan i da poznaje sve nas, a ne samo jednu grupu ljudi. Iako je ovo improvizacija, mi smo prezadovoljni, ne samo što smo dobili to što smo tražili tj. nacionalnu grupu predmeta i bosanski jezik, već i zbog kvalitete nastave i zbog porodične atmosfere koja vlada u centru – ističe Omerović.

I dok su djeca sretna u Novoj Kasabi, Omerović kaže da roditelji i povratnici ne odustaju od pravne bitke koju vode za prava njihove djece.

– Jedan proces vodimo protiv Osnovne škole “Petar Kočić” pred Osnovnim sudom u Srebrenici i ovih dana bi trebala biti presuda. Drugi je protiv Ministarstva prosvjete i kulture RS-a koji se vodi pred sudovima u Banjoj Luci. Oni i dan danas pokušavaju da dobiju na vremenu, postupak se razvlači već četiri godine. Ako bude bilo potrebe, doći ćemo i do Ustavnog suda BiH i do suda pravde u Strasbourgu – zaključuje Omerović.

Faktor.ba