Mesić: One koji su protiv države Bosne i Hercegovine međunarodna zajednica treba isključiti iz politike

Posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, te bivši predsjednik Republike Hrvatske za BNN.BA dao je opširan intervju. Razgovor sa predsjednikom Mesićem vođen je u Zagrebu, a teme razgovora bila su aktuelna politička dešavanja, kao i osvrt na određena historijska pitanja. Mesić, kao i uvijek, bio je otvoren za razgovor te nam je pružio niz zanimljivih odgovora.

Razgovarala: Aldina Rovčanin/BNN.BA

BNN.BA: Uvaženi gosp. Mesiću, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina je dobila mir, ali ne i uređen politički sistem. I danas se čuju jednaki glasovi, kako za otcjepljenjem jednog entiteta od nje, tako i za formiranjem onog trećeg – hrvatskog entiteta. Dakle, politika rasturanja Bosne i Hercegovine još uvijek je na gotovo istim osnovama na snazi kao i prije tri decenije. Gdje je kraj?

Mesić: Pa Bosna i Hercegovina je uvijek bila jedan jedinstveni entitet. I za vrijeme bosanskih kraljeva, i za vrijeme turske carevine, i za vrijeme  aneksije Austougarske, pa i na kraju za vrijeme Jugoslavije, pa evo i do današnjeg dana. Uvijek je Bosna bila jedan entitet. Upravo etničkim čišćenjem što je na kraju potvrdio i Dejtonski sporazum, stvorena su dva entiteta. Ali, to je sve skupa nastalo silom, ratnim zločinom i zločinom genocida. To treba javno priznati. Dejtonski sporazum ima i pozitivne stvari. Pozitivno je to da je zaustavio rat. Međutim, nisu stvoreni mehanizmi kojim bi država mogla u cjelosti funkcionirati kao jedna država. Jer ako vam u jednom entitetu, na čelu tog entiteta stoji čovjek koji ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, onda je vrlo teško očekivati da ta država može funkcionirati. Smatram da bi sada trebalo učiniti nešto što bi pokrenulo određene procese, koji vode prema jednom drugačijem ustrojstvu Bosne i Hercegovine. Dakle, da Bosna profunkcionira u pravom smislu kao jedna država i da tri konstitutivna naroda prestanu sa ambicijama za odvajanje bilo kojeg dijela od Bosne i Hercegovine, a tu mora pomoći i međunarodna zajednica. Kad je bila u stanju sazvati dejtonsku konferenciju, mislim da bi bilo dobro i da se sazove ponovo jedna konferencija u kojoj bi se analiziralo što je dobro, šta dobro funkcionira i što bi trebalo u jednom procesu popraviti da bi funkcioniralo bolje. Ja mislim da u tom smislu međunarodna zajednica mora odigrati svoju ulogu.

BNN.BA: Da li je samo potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kad se uzmu u obzir sve historijske činjenice koje su se dešavale i ono što je prethodilo samom potpisivanju, bilo neizbježno? Da li su politički lideri u Bosni i Hercegovini tada mogli možda drugačije stvari postaviti?

Mesić: To vam je uvijek pitanje ocjene. Moglo se tamo ići sa ‘tvrđim’ stavom da bi se istakla važnost Bosne i Hercegovine. Jer vidite, Bosna i Hercegovina nije definirana kao država. Na jednoj strani imate Republiku Srpsku, a na drugoj strani imate Federaciju. Ali država kao takva nije definirana, nije dovoljno definirana. Dakle, kad su se radile pripreme za Dejton u Bosni je još bio rat. Trebalo je zaustaviti rat, trebalo je dovesti sve strane za jedan stol, a to se moglo samo uz vanjske pritiske i vanjsku intervenciju. I to je učinjeno. Ali, ja mislim da su autori Dejtonskog sporazuma, ipak, premalo znali o Bosni i Hercegovini, tako da morali su oni imati veći pritisak na zaraćene strane. Trebalo je više angažmana međunarodne zajednice. Smatram da su Ujedinjene nacije mogle djelovati preventivno, do rata u Bosni i Hercegovini ne bi ni došlo. Naime, ja sam bio u Ujedinjenim nacijama, i tada sam tražio da međunarodne snage stanu između Hrvatske i Srbije i između Bosne i Hercegovine i Srbije. I ja sam tada rekao da Milošević neće napasti snage Ujedinjenih nacija, a mi ćemo onda sigurno naći političko rješenje. Nažalost, meni su u tada preko Vijeća sigiurnosti rekli da ne mogu djelovati preventivno. Dakle, tek kad dođe rat oni mogu zaustavljati rat, pa postkonfliktno stanje rješavati. A to sad vidimo šta je.

BNN.BA: U jednoj izjavi ste spomenuli kako je Bosni i Herecegovini potrebna ‘prekompozicija’, šta pod tim podrazumjevate? Koje bi po Vama bilo ključno političko rješenje za Bosnu i Hercegovinu?

Mesić: Mislim da bi iz politike trebalo isključiti one koji su protiv politike Bosne i Hercegovine.

BNN.BA: Kako je to moguće?

Mesić: Moguće je, Međunarodna zajednica ima za to instrumente. Kako je to radio Paddy Ashdown, pa tako uz međunarodnu podršku može i Valentin Inzko, samo mu se mora dati podrška. Dakle, suština je da da se iz politike u Bosni i Hercegovini isključe oni koji ne priznaju Bosnu i Hercegovinu. To znači, oni koji ostanu, oni će znati riješiti pitanje zemlje čiji su predstavnici.

Međunarodna zajednica će u onome odrazu kako Bosnu i Hercegovinu vidi tako i djelovati, a to je da ljudi shvate da je Bosna i Hercegovina nedjeljiva, da je ta arhitektura činjenica. Ali, isto tako Bosna i Hercegovina mora dobiti poruku međunarodne zajednice da oni koji ne žele Bosnu i Hercegovinu, ne mogu je ni voditi. U svakom slučaju međunarodna zajednica je ta koja mora poslati jasniju poruku kakvu Bosnu i Hercegovinu želi – demokratsku, u kojoj će narodi biti zaštićeni. Ali, ne voditi politiku koja je protiv Bosne i Hercegovine.

BNN.BA: Kako Vi vidite regionalnu politiku Balkana? Koliko se mi danas uzajamno poštujemo?

Mesić: Bilo bi sasvim normalno da se ova naša regija, koliko god neko ne želi čuti da je riječ o regijama, Evropa je kontinent regija. Mi smo, ipak, kontinent regija i mi ne možemo mijenjati svoju poziciju. Mi ne možemo jedni od drugih otići, ne možemo od svojih susjeda otići. Mi možemo samo uzajamno sarađivati. Njemačka i Francuska su u zadnjih 130 godina tri puta ratovali, Francusko – pruski rat, zatim Prvi i Drugi svjetski rat. Uvijek je iza tih ratova ostajala mržnja, razorena privreda, velike žrtve ljudi, te jedno opće neprijateljstvo između ljudi i tih država koje su ratovale. Ali, i nakon tri rata smogli su snage da shvate da je samo mir u Evropi važan i za Francusku i za Njemačku. Danas i Francuska i Njemačka prednjače u europeizaciji i u demokratizaciji Evrope. Želim reći, ako su to mogli Francuzi i Nijemci, onda i mi u regiji Zapadnog Balkana možemo smoći snage da osudimo zločine, ali da ne opterećujemo nove naraštaje, da njima otvaramo perspektivu, da međusobno sarađujemo. Jer, sarađivati moramo. Pored toga, što mi bolje sarađujemo, to više ostavljamo prostora za ulazak u Evropsku uniju.

BNN.BA: Koliko mi, zapravo, sarađujemo? Istina je da trebamo, ali kada se konkretna pitanja takoreći stave pred nama, stvari se obično zakomplikuju. Evo, kada je u pitanju slučaj Pelješkog mosta, neriješeno pitanje granica. Kako vi to vidite?

Mesić: Mislim da do ovih sporova nije smjelo doći. Ako Hrvatska ima interes spojiti svoj prostor, to se moglo u dogovoru sa Bosnom i Hercegovinom. Sjesti, izmijeniti argumente i naći rješenje. Ja gledam ovo sa Slovenijom. Mi smo imali vrlo visoku koncentraciju sukobljavanja. Ne samo institucija, nego i već među građanima kada se pokušalo politički ‘napuhati’ pitanje granica na moru i granica na kopnu. I mislim da je dobro učinila tada premijerka Jadranka Kosor, koja je jednim potezom pretvorila, prebacila jedno političko pitanje u pravnu sferu. Tako da je, nakon toga, kako je bila formirana Arbitražna komisija  (Arbitražni sud), prestale su te velike frustracije u vezi granica. Dakle, iz sfere politike, otišlo je to u pravnu sferu. Istina, poslije dolazi sa problemom sa radom Arbitražnog suda, ali to je jedno drugo pitanje.

BNN.BA: Interesantno je kako ste jednom prilikom izjavili da na međunarodnom polju trenutno ne postoji poredak, ne postoji jasna vizija, te da smo radi toga danas tu gdje jesmo – u smislu stalnih političkih previranja, sukoba, pa i ratova? Da li i dalje stojite pri tome? Kakve su posljedice ukoliko se u skorije vrijeme ne odrede jasnije vizije na polju međunarodne politike?

Mesić: Sve ono što se dešava u Evropskoj uniji ima itekako uticaja i na nas same. Evropska unija prvo mora riješiti svoja institucionlana pitanja čime će biti atraktivnija onima koji će se htjeti njoj i priključiti. Mora se voditi računa da se usuglase fiskalne politike, da se usuglasi monetarna politika, da ne dođe do ‘iskakanja’ iz tog kluba koji se zove Evropska unija. To je sada najelitniji gospodarsko – politički klub koji postoji u svijetu i on ima svoju vrijednost koja će se pokazati u stotinama godina koje su pred nama. To je nešto što je milenijski pothvat. I nije dobro da jedan milenij ostane bez tog pothvata. Zašto je važna Evropska unija? Prije svega da to bude jedan veliki faktor, veliki igrač u svijetu politike i na gospodarskom planu. Jer, kada politika ne bi bila udružena, ona ne bi bila značajan faktor u svjetskoj politici, niti ekonomiji. Evropska unija i sada ima značajnu ulogu, ali ako bi se cijela Evropa udružila, bila bi značajan igrač, uz Kinu, Indiju, Rusiju, Ameriku, Japan itd.. Ali, taj klub (Evropska unija), mora biti atraktivna za one koji su izvan i mislim da mora se pomoći i ubrzati to udruživanje. Jer, ulazak u Evropsku uniju oslobađa prostor za saradnju, a prestaju motivi za rat. Svi ratovi koji su se vodili, ja to često naglašavam, vodili su se radi teritorija. Sa druge strane, agresori su varali tako šo su govorili da štite ugroženu nacionalnu manjinu. U udruženoj Evropi, svaki narod će biti u svom ukupnom, kulturnom korpusu. Dakle, za jednog Mađara bit će svejedno da li će biti sa jedne ili druge strane granice, kada će legislativa biti dogovorena na nivou cijele Evrope. U toj kreaciji sudjelovat će i mali i veliki, tj. i manje i više moćni. Ali, zašto to isključuje rat? Upravo zato što nikakav novi agresor ne može reći da nekoga štiti kad su granice otvorene, kad je jednom Hrvatu nevažno što je sa jedne ili sa druge strane granice. Mi taj evropski identitet moramo razvijati. I kad to budemo napravili, kad budemo malo više Evropljani, onda ćemo imati i lakši put za rješavanje problema sa kojima se ovdje susrećemo danas.

BNN.BA: Šta mislite, koliko je Evropi atraktivna Bosna i Hercegovina sa svim komplikacijama koje imamo?

Mesić: Evropa dobrim dijelom kasni kada se riješavaju određeni svjestki problemi. To ste mogli vidjeti kada su Sovjeti ušli u Afganistan, pa je pokret Talibana počeo da djeluje protiv Sovjeta. Pa kada su naoružavali Talibane da bi izbacili Sovjete. Sovjeti su izašli, ali šta Talibani žele? Oni žele državu na šerijatskom pravu, da je vrhovni autoritet Kur'an, a ne ustav u jednoj zemlji. Onda sve to nije bilo dovoljno, kasnije se pojavljuje novi pokret koji želi što prije proširiti broj zemalja u kojima će biti šerijatko pravo. Nakon toga, dolazi  (to je ono što je sada), do formiranja tzv. Islamske države, koja više ne ruši režime, ona ruši države, zato je to svjetski problem. Evropa to nije promjećivala. Ali, šta Islamska država želi? Ona želi od Afganistana do Libanona, stvoriti jednu državu – kalifat. A to je nova arhitektura, tu prestaju granice postojećih država i stvara se jedno krizno stanje koje svijet ne može riješiti narednih 50 godina. Zato je važno da ove države opstanu, ali Evropa se nije tu dovoljno pojavila da riješava te probleme. I šta sada imamo? Imamo izbjeglice, jer su se pokušavali rušiti režimi, umjesto da se uvodi demokratija. No, treba biti iskren o čemu se tu, zapravo, radi. Radi se  o ratu za energente i transportu energenata, na jednoj strani, a na drugoj strani imamo ideologiju tzv. Islamske države koja pokušava da stvori novu arhitekturu svijeta. Evropa se tu očito nije snašla, pa tako tako radije razmišlja kako podijeliti kvotu za izbjeglice koje dolaze u Evropu.

Pa znate, kada je Muammar al-Gaddafi bio na čelu Libije rekao je ‘ako se mene sruši, Afrika će doći u Evropu’. I dobrim dijelom je bio u pravu. Dakle, treba tamo rješavati probleme, a Evropa mora pomoći da se rješavaju problemi u onim zemljama odakle izbjeglice dolaze. Jer, ovako to će biti jedan kontinuitet kojeg Evropa neće moći riješiti. Dakle, tamo se moraju rješavati problemi. Isto tako sada imamo problem i u Siriji. Ja sam bio u Siriji nekoliko puta. Sve kršćanske zajednice koje postoje na svijetu postoje u Siriji i zanimljivo da su sve one na strani Assada (Bashar Hafez al-Assad). Kako onda da je Zapad protiv njega? I ako se taj režim toliko održava, i uz toliko pomoći koje dobivaju oni koji pokušavaju rušiti režim? Treba onda shvatiti da treba nova paradigma. Ako Assad nije problem, onda je on dio rješenja. Ali politika to mora priznati, a ne uporno se držati jedne sheme koja ne daje rješenje.

BNN.BA: Kada je Donald Trump pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u, Vi ste mu na tome čestitali i kasnije objasnili zašto ste to uradili. Spomenuli ste dva ključna razloga, molim Vas da nam za kraj kažete koji su to razlozi, te šta mislite o tome da mnogi politički analičari prognoziraju da Trump neće dočekati kraj mandata?

Mesić: Trump je ušo u politiku izvan politike. On je došao iz gospodarske sfere. U toku svoje kampanje dao je razne izjave, ali je dao i nekoliko izjava koje sam ja podržao. Te izjave se odnose na to da Amerika ne smije rušiti režime i sebi postavljati podobne režime, te  to da Amerika ne samo da ne smije rušiti, nego i da mora sarađivati, recimo sa Rusijom. Dakle, ne sukobljavati se, nego sarađivati. I to bi za svijet bilo jako dobro.

Ali, sada se pjavila Sjeverna Koreja kojoj odgovara sukob sa Amerikom, jer na taj način Kim Jong-un održava sebi vlast, jednu čvrstu vlast. Sa druge strane, Trumpu treba da ima živog neprijatelja i da održava takvu psihozu da može proizvoditi što više oružja i naoružanja. Ja ne znam koliko puta je povećana prodaja vojne industije, od kad je Trump došao na vlast, samo na tobože sukobima između Sjeverne Koreje i Amerike.

 – Iz biografije- 

Stjepan Mesić je bio posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ i bivši predsjednik Republike Hrvatske. Nakon izbora 1992. postao je predsjednik Hrvatskog sabora, a predsjednik države postaje 2000. godine, nakon čega 2004. godine obnavlja mandat predsjednika Republike Hrvatske.

Stjepan Mesić Osnovnu školu pohađao je na Papuku, u Našicama i Osijeku gdje završava četvrti osnovne i dva razreda gimnazije koja je tada trajala osam godina. Školovanje nastavlja u Požegi gdje živi u đačkom internatu. Potkraj gimnazije primljen je u KPJ (Komunistička partija Jugoslavije). Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1955. gdje stanovao u studentskom domu. Jedno vrijeme dijelio je sobu i sa Stipom Šuvarom. Glumio je u filmu „Ne okreći se sine“, igrao je manju ulogu ustaškog časnika. Diplomirao je 1961. Nakon toga odlazi na odsluženje vojnog roka, po šest mjeseci bio je u Školi rezervnih starješina u Bileći i Nišu. Pripravnički staž odradio je u Orahovici na Općinskom sudu i u Našicama u kotarskom pravobranilaštvu. Položio je pravosudni ispit. 1963. postao je sudac Općinskog suda u Orahovici.

S porodicom se preselio u Zagreb 1964. i postao direktor općih poslova u poduzeću Univerzal. Slijedeće godine je izabran za zastupnika u Saboru, 1967. postaje gradonačelnik Orahovice. U govoru pred Saborom 1967. osudio je donošenje „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika“. Njene sastavljače je prozvao kao „političke diverzante koji razaraju temelje Jugoslavije“ i pozvao je da ih se kazneno progoni na sudu. Tri godine kasnije podržava Hrvatsko proljeće, pokret koji je tražio veću samostalnost Hrvatske unutar SFRJ. Zatim Mesić djeluje u okviru Matice hrvatske.Nakon sloma tog pokreta u Karađorđevu, smijenjen je sa svih dužnosti 1972. a protiv njega je pokrenut sudski postupak zbog djela „neprijateljske propagande“. Proces je trajao nekoliko godina, branio se sa slobode. Prvostupanjskom presudom bio je osuđen na dvije godine i dva mjeseca, ali je nakon žalbe Vrhovni sud kaznu smanjio na godinu dana.

Nakon izlaska iz zatvora napisao je 156 molbi tražeći posao. Na kraju se 1976. zaposlio u Arhitektonskom birou. Bio je najprije sekretar, direktorom je postao 1981. Tu je radio do 1990. kada se vratio u politiku. Priključio se HDZ-u. Nakon demokratskih promjena izabran je za saborskog zastupnika. Postaje jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana, ali se vrlo otvoreno suprotstavio njegovoj politici prema Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Izabran je za prvog predsjednika hrvatske Vlade. Nakon smjene Stipe Šuvara, odlazi u Beograd za hrvatskog člana Predsjedništva SFRJ gdje je bio do 5. decembra te godine kada daje ostavku.

Bio je posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ. Nakon povratka u Zagreb postaje predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a. Izdao je knjigu „Kako smo srušili Jugoslaviju“ kojoj je poslije promijenio naslov u „Kako je srušena Jugoslavija“. Nakon izbora 1992. postao je predsjednik Hrvatskog sabora. Godine 1994. pokušao je zajedno s Josipom Manolićev izvesti parlamentarni ‘prevrat’ zbog neslaganja sa politikom Tuđmana prema Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Kada nije uspio, smijenjen je s te dužnosti.

Nakon toga osniva novu stranku, Hrvatske nezavisne demokrate. Nakon neuspjeha na izborima, s dijelom istomišljenika 1997. prelazi u Hrvatsku narodnu stranu gdje postaje potpredsjednik. Na parlamentarnim izborima 2000. izgubio je u utrci za zastupničko mjesto. Na predsjedničkim izborima te godine pobijedio je Dražena Budišu u drugom krugu. Godine 2004. dobiva drugi predsjednički mandat pobijedivši Jadranku Kosor.

Izvor:
BNN.BA
Back to top button