Jesu li gori izabrani ili oni koji biraju?

Pred Bosnom i Hercegovinim nalaze se, doduše naredne godine, još jedni opći izbori. Nema nikakvih naznaka da su predstojeći izbori udaljeni cijelih 12 mjeseci već je, upravo obrnuto, atmosfera u političkom i javnom životu naše zemlje usijana kao da se glasa, gotovo, ujutro. Masovne opstrukcije rada, međusobni stranački ratovi bračnih drugova u vlasti, optužbe za sve ono što se godinama prešućivalo, dio su predizbornog kolorita koji uveliko traje. Akteri? Isti kao i 2014, 2010, 2006, 2002 pa, čak, i 1998.godine. Vlast – ista. Opozicija – malo različita, dodatno usitnjena. Birači? Ako se gledaju rezultati izbora onda bi se moglo reći da u Bosni i Hercegovini od 1998. do danas, niko nije umro jer su rezultati izbora gotovo preslikani. Kao da i prije dvadeset godina i danas, glasaju isti ljudi.

Lažni penzioneri, lažni povratnici, lažni borci, lažni invalidi, lažni glasački listići, nepostojeći glasači, živi apstinenti i mrtvaci koji svake godine glasaju – sve ovo dio je izbornog ciklusa u Bosni i Hercegovini. Potoje i lažne stranke, zadužene za fingirane kandidate, za fingirana saopćenja za javnost, fingirane i stvarne napade te su i oni, kao i stotinjak udruženja građana, svi dio izbornog procesa koji se u BiH odvija onoliko demokratski koliko je velika i šutnja svih onih koji su uočili kriminal i krađu – ali ih s ene tiče.

Moglo bi se reći da se sve ono protiv čega se stranke na izborima “bore” da toga više ne bude, pojavi upravo u sred izbornog procesa, pa kreimo redom. Vladajuće stranke obećavaju “tešku borbu protiv korupcije” dok, taman istovremeno kada to i izgovaraju, pitaju po koliko para se daje za jedan kupljeni glas ili savjetuju svoje stranačke odbore kako da kradu glasove od drugih stranaka. Koruptivnost se ogleda i u postavljanju članova mjesnih zajednica koji su zaduženi za prvi dio izborne regularnosti ili krađe (za sada je krađa dominirala), potom općinskih izbornih komisija koji su druga ruka krađe na izborima dok je treća ruka, onaj centralni glasački hangar do kojeg već dođu pokradene i obrađene kutije.

Turska koja ima oko 70.000.000 glasača irezultate izbora saznaje iz sata u sat, a kompletni rezultati budu poznati do 22:00 navečer. Srbija i Hrvatska tokom iste noći kada se i održavaju izbori znaju koja stranka je dobila i koliko mandata u parlamentima. Bosna i Hercegovina je sebi dala cijelih 30 dana “ćeifa” u kojima se friziraju izborni rezultati, kradu mandati, prepravljjau predsjednički i parlamentarni izbori, malo po ukusu domaćih kleptomana, malo po naređenju “stranog faktora”.

Stvar je jasna – oni koji obećavaju da neće više biti krađe, dođu upravo krađom do novih mandata u vlasti. Nadalje, isti oni koji tokom izbornog procesa pozivaju na poštovanje zakona države upravo tokom izbornog proces prekrše više zakona Bosne i Hercegovine, vrlo svjesno i transparentno, jer odlično znaju da ih za to neće imati ko kazniti.

Dakle sama regularnost izbora u samoj izbornoj noći padne na ispitu pa bi se moglo reći da su bosanci i hercegovci žrtve krađe ali i sopstvene lijenosti da preko dvije decenije ne žele stati u kraj krađi njihove volje na osnovu čega se, surovo, vlada.

Kada se krađom preuzme vlast i funckija, ona se nikako drugačije u toku mandata i ne može obavljati već upravo već oprobanim receptom čija leđa čuva, kojeg li paradoksa, “pravosudni sistem” koji je dio onoga što u BIH nazivaju pravosudna mafija kao, dakle, dio mafije koja vlada državom i drži je poput taoca.

Sve ove stvari su manje-više poznate našim građanima, glasačima, ali je ostala nepoznanica kako je moguće da upravo oni, glasači-građani, i pored svih ovih poznatih elemenata, decenijama svoj glas daju istim onim ljudima/stranaka koji su ih prevarili, pokrali, slagali i, na kraju, ubijedili da su to uradili za njihovo dobro!?

Postavlja se, dakle, moralno pitanje da li su birači dobili svoje kopije u svojim izabranicima, odnosno da li Bosna i Hercegovina ima vlast onakvu kakva je i većina njenih glasača? Na to pitanje je teško odgovoriti ali ujedno i lako ukoliko bi se odgovor tražio kroz prizmu izbornih rezultata koji su uvijek isti ili slični što znači da i bh.glasač ne evoluira, ni moralno, ni politički, već je i on isti, ravnolinijski, baš kao i njegov izabranik koji se i 1996. i danas ponaša jednako.

Nakon izbora, korumpirani političar, koji je do pozicije došao kupoprodajnom korupcijom i kleptomanijom, “poziva” svog birača, ili birač njega, da se jedan drugome oduže. Tada nastaje nastavak “izbornog braka” u kojem izabranik, na određeni način, iz budžeta, vraća uslugu svome biraču i tako se u Bosni i Hercegovini stvorilo ono što se zove “izborna baza vladajućih stranaka”.

Stranke koje su svoj vijek trajanja provele više na vlasti, i sa više kapaciteta, imaju veći “izbornu bazu” jer mogu odgovoriti na više zahtijeva svojih “glasača” koji su, u osnovi, ništa drugo nego budžetske pijavice koji su pronašle način preživljavanja u odmiranju jednog organizma koji se zove Bosna i Hercegovina.

Od mjesnih preko školskih odbora, plata i penzija, invalidnina i boračkih staževa, poljoprivrednih i boračkih poticaja, turističkih “guranja” i privrednih “opraštanja”, upravnih i nadzornih odbora, direktorskih i upravljačkih pozicija, službeničkih mjesta, običnih radnih mjesta, pa sve do mjesta na univerzitetu i u vladama – dio je spektrar usluga koji izabrani čini biraču nakon što birač “ispuni svoju građansku dužnost” koja se, već uhodano, svela na davanje svog glasa, glasa članova njegove porodice i familije, ako stigne krađu kojeg suparničkog glasa i, još, ako može – dokaz fotografisanje cijelog procesa mobitelom.

Ovaj tekst bi mogao trajati do neslućenih razmjera ne zato jer autor ima inspiraciju, već upravo zbog toga što je polje mahinacija i spletki u izbornom procesu, između birača i izabranog, toliko veliki da bi, kada bi se o svemu pisalo, to prijetilo da nadmaši i slavno djelo “Rat i mir”, štampano u cijelom svezku knjiga.

Zato u nove izbore, koji slijede građanima Bosne i Hercegovine, treba ući hladne glave – bez iluzija koja je dio tog procesa prevare. Svi koji su do sada apstinirali – imaju razlog više da tako nastave i dalje, te pozovu svoje komšije i prijatelje da učine isto. Svi koji su do sada bili dio lanca kupljenih glasača i familija, imaju i dalje iste razloge, jer pravna država nije proradila, da tako nastave i dalje. Svi oni koji su i do sada krali izborne listiće i kutije, imaju svaki razlog da tako nastave i dalje jer pravosdni “sistem” (kako samo to smiješno zvuči!) nije do sada nikoga sankcionisao jer je u BiH pokradeno 4-5 čćitavih izbora, računajući i predsjedničke. Svi oni koji su se i do sada nadali da će, od sada, od ovih izbora “morati” biti bolje, imaju svaki razlog da vjeruju da će tako zaista i biti jer da nije te nade, i želje, ovo bi već odavno ličilo na potopljenu grobnicu, na korzo mrtvih ljudi koji uporno glasaju nadajući se da će, nakon toga, oživjeti.

R.K./BNN

Izvor:

BNN.BA
Back to top button