Tenzila-hanuma u 87. godini slika i piše pjesme

Pejzaži su Tenzili omiljena tema

Supruga zavidovićkog učenjaka kao inspiracija mladima

Poznata zavidovićka porodica Mahmutović ostavila je neizbrisiv trag u svom gradu. Zasluga za to pripada, prije svega, rahmetli Memiš-efendiji Mahmutoviću, učenjaku, autoru brojnih djela i velikom vizionaru, jednom od utemeljitelja prve gradske džamije u Zavidovićima.

Ako je vjerovati onoj narodnoj da uspješnog muškarca prati ista takva i žena, onda su Mahmutovići pravi primjer za to.

Stub kuće

Memiševa sugruga Tenzila, poput svog supruga, svestrana je, obrazovana više nego većina njenih vršnjaka u to vrijeme, umjetnička je duša, prava hanuma, žena starog kova kakva se danas rijetko može sresti.

Izrodila je četvero djece, od kojih je dvoje, nažalost, ukopala. Kako s tugom u glasu kaže, da nije tog preteškog bremena, mogla bi reći da je njena starost onakva kakva se samo može poželjeti.

Oduvijek su joj porodica, djeca, unučad, danas i praunučad, na prvom mjestu, potvrđujući tako da je, bez obzira na vremena koja se mijenjaju, žena stub kuće.

Sa kćerkom Šahzijom: Žele da njihov dom jednom postane muzej
– Kuća Mahmutovića oduvijek je poznata po dočekivanju, prava hodžinska kuća. Za svakoga se tu nađu lijepa riječ, obrok, konačište. Tako se nekad živjelo, a i danas. Dok se okupe kćerke, unučad, praunučad, puna je kuća, a puna mi i duša – priča hanuma Tenzila.
U 87. godini Tenzila ili Tenza, kako je svi zovu, još slika, piše pjesme, rado prima goste. Njena kćerka Šahzija Mrkonja, koju smo zatekli kod Tenzile, kaže da je njena majka ponos porodice, njihova snaga, podrška, temelj.

Šahzijina želja je da njihova porodična kuća jednog dana bude pretvorena u muzej ili spomen-kuću u sjećanje na lik i djelo čuvenog Memiš-efendije i Tenzile Mahmutović.

Neka od umjetničkih djela vremešne Zavidovićanke
Umjetnička crta

Slikanjem se Tenzila počela baviti slučajno, pomažući unuci pri školskom zadatku. Njen rahmetli sin Asim također je slikao, a svako od djece, ističe s ponosom, uz obrazovanje, ponijelo je i neku umjetničku crtu.

Tenza nije ni znala da ima slikarskog dara. Predivni pejzaži, koji su joj omiljena tema, samo su se nizali. Slike, kaže u šali, odnesoše djeca, unuci, ponekad ih ne stigne ni završiti. Sačuvala je jedino svoje prvo djelo, poljsko cvijeće.

Poklonila brojna djela

Brojne Tenziline slike našle su svoje kupce. S ponosom ističe da skoro svaki bračni par u njihovo naselju ima njenu sliku, kao poklon za njihov zajednički život.

Avaz.ba