Salih Mejrić, električar u penziji, izrađuje metle: Ni moja brezovača ne bi mogla pomesti političare s vlasti

Metle prodaje na improviziranom štandu kraj magistrale Tuzla – Doboj (Foto: A. Bajrić)

Smisao života nakon penzionisanja 61-godišnji Salih Mejrić iz Gnojnice kod Lukavca pronašao je u proizvodnji metli. Oporu životnu svakodnevicu zaboravlja tako što strpljivo izrađuje metle, a potom ih prodaje na improviziranom štandu kraj magistralnog puta Tuzla – Doboj.

– Šećerni sam bolesnik već četiri decenije. Primam inzulin ujutro i uvečer. Preživio sam dva moždana udara, odstranjeno mi je desno plućno krilo, dva puta mi je operirana kičma. Metle ne izrađujem zbog zarade, već zbog razbibrige. Ako mjesečno zaradim i 100 KM, meni je dobro jer mogu kupiti lijekove – kaže Mejrić.

Metle izrađuje s guštom i po svom principu rada. Za jednu metlu potrebno mu je dvadesetak minuta, a u svojoj radionici izrađuje i popularne brezovače.

Jedan od Salihovih radova
– Brezovinu moram sakupljati po šumama, ali imam i prijatelja koji mi je dovozi iz okolice Banje Luke – govori on.

Često se među običnim svijetom može čuti kako je potrebna jedna dobra metla brezovača da pomete učahurene i korumpirane političare i kojekakve direktore s vlasti i pozicija. Ali, Mejrić je i tu skeptičan.

– Vjerujte da ih ni moja brezovača ne bi mogla u potpunosti pomesti s položaja. Možda se mogu malo pomesti ukraj, ali ne posve jer su se oni previše učahurili, rekao bih odomaćili na tim pozicijama – kaže Salih.

Preživljava od minimalne penzije od 326 KM. Na jednoj prodatoj metli zaradi od pola do jedne marke.

Bolovanje mu spasilo život

Mejrić je radio u jami Dobrnja Jug Rudnika Mramor kod Tuzle. Njegova treća smjena 1990. godine poginula je u najtežoj rudarskoj nesreći na našim prostorima.

– Tih dana bio sam na bolovanju i Božija volja mi je spasila život. Poznavao sam ih sve i volio bih da niko ne doživi takav dan, kada u jednom trenutku ostaneš bez 180 prijatelja – govori on.

Avaz.ba