STATUS BOSANCA KOJI JE POTRESAO SVE U REGIJI- odeš u svijet stomakom za hljeb a onda ide pjesma…

Svaki dan sve više građana napušta BiH, Srbiju, Hrvatsku i mnoge zemlje iz regiona jer ne mogu da vide svoju budućnost u našim zemljama. Što bi rekli “Sve ima svoju cijenu” iako mnogo ljudi traga za boljim životom, nešto će uvjek praviti problem.

Kada tako odete negdje onda se bukvalno osjećate kao da ste sami na svijetu. Budete daleko od svoje porodice pa i prijatelja. Pokušavate da održavate kontakt s njima ali s vremenom to ipak bude slabije.

Sve se to svodi da odu na nekoliko mjeseci raditi u inostranstvu sami pa iščekuju trenutak kada će doći da bi posjetili svoju porodicu i voljene osobe. Ipak postoje ljudi koji bi tamo ostali zauvjek i nikada se ne bi vratili u svoje rodno mjesto kada vide kako tamo ugodno žive.

Pored toga postoje i osobe koje govore da ništa drugo ne bi moglo da zamijeni njihov rodni kraj. Tako je jedan čovjek iz Bosne odlučio da objavi status koji je pokazao cijelo njegovo mišljenje.

To je uradio da bi svi koji se nalaze u inostranstvu znali šta će ih tamo očekivati i kakav će osjećaj imati. Moglo se primjetiti da je njegov status iskren i da je na taj način potvrdio kako se osjećaju ljudi koji odu stomakom za hljeb u inostranstvo. Tada su se mnogi zapitali da ako im je tamo tako loše da se trebaju vratiti nazad u svoju rodnu Zemlju.

Svako se žali a opet živi dobro. Ljudi bi govorili kako nisu imali drugog izbora nego da idu u inostranstvo. Tako je mnogo njih odlučilo da moraju negdje ići raditi i živjeti a tako bi se osjećali kao da je to novi početak.

Jedna iskrena fotografija sa statusom od čovjeka je pokazala sve što se treba znati. Pogledajte kako se on osjeća zato što je morao napustiti svoj dom i otići na drugo mjesto kako bi počeo novi život.

kreacije info

Pročitajte još: Ovo su stvarne priče ljudi koji su otišli odavde. Kako žive, koliko rade, kakve imaju troškove života…

Pitali smo nekoliko naših ljudi koliki su im prihodi, koliki su troškovi života, koliko ima ostaje od plate, mogu li komotno živjeti vani.

Ovo su njihove priče.

Švedska, Geteborg (1978.godište), zaposlen

Moj posao je prilično široke struke. Radim u firmi koja proizvodi sve vidove reklame na papiru, banderoli, plastici, metalu i, sve u svemu, sve vidove reklame koje ne idu u novine.

Ne znam kako bih opisao ili definisao moje zanimanje, ali radim sve. Radno vrijeme je, normalno, 8 radnih sati, na što još dolazi pola sata ili sat ručka neplaćeno. Znači, tamo sam 9 sati, od kojih je 8 plaćenih. Radim od 7-16. Svaki minut prije i poslije je plaćen x 1.25 puta, jer se računa da je preko radnog vremena. Plata je u prosjeku 2800 eura, mada i to dosta varira zavisno od iskustva. Početna je oko 2000 eura. Na to dolazi oko 30 % poreza, koji ide državi i od kojeg se sve finansira, od policije, vojske, preko bolnica, vrtića, škola, razvoja gradova, gradnje i tako dalje.

Naš sagovornik kaže da, što se tiče troškova života, oni zavise mnogo od toga u kom tipu objekta živiš.

”Svi mlađi ljudi žive u stanovima, a sve familije s djecom u kućama. Naravno, ima izuzetaka, ali tako je najpraktičnije za sve koji mogu. Da bi se tako živjelo, oboje moraju raditi puno radno vrijeme. Moglo bi se reći da na stanarinu/kuću ide 25% primanja, znači nekih 800-1400 eura. Svi objekti se uzimaju na kredit, gdje možeš da izabereš malo višu fiksnu kamatu na recimo 10 godina ili kliznu kamatu koja trenutno izlazi recimo 1.6 %”, ističe on.

Kada je riječ o komunalijama, na struju za kuću kao što je njegova (100 kvadrata) troši 60 eura, voda hladna 15 evra, a grijanje i topla voda oko 150 evra mjesečno. Telefon fiksni se ne koristi uopšte, uglavnom svi koriste mobitele, čiji račun izlazi 25 evra fiksne sume, gdje možeš da pričaš, šalješ poruke i koristiš 5gb interneta.

Za hranu se troši otprilike 500 evra mjesečno, s tim da sve više ljudi kupuje samo ekološku/domaću hranu, a ona je dosta skuplja.

Kruh košta 2 evra, litra mlijeka 1 evro, crveno meso je najskuplje, i do 30 evra kilogram, dok je piletina oko 8 evra kilogram.

„Koliko ostaje od plate se ne može reći, jer sve familije imaju djecu koja imaju razne sportske aktivnosti. Djeca od 5 godina pa nadalje imaju često po dva sporta sedmično, znači 4 treninga. Sve to varira, ali uopšteno recimo da one prave štediše sa prosječnim platama, koji žive u stanu, mogu da uštede i jednu cijelu platu, znači oko 2000 evra na ruke, dok familije s djecom koji žive u kućama mogu da se zadovolje sa 500 eura”, kaže naš sagovornik.

Što se tiče ostalih troškova, vrtić košta 80 evra, gdje sve ulazi u cijenu, i dijete je tamo 10 sati.

„Škola je besplatna, a hrana i sve potrebno se finansira od države tj. od našeg poreza od 30 %. Auto na kredit košta u prosjeku između 300-400 evra na 7 godina. Sad pričam o malo većim karavanima, jer se to najviše kupuje. Govorimo o novima autima, naravno. Polovni opet variraju mnogo. Benzin je 1,2 evra trenutno”, kaže on.

Redovan godišnji odmor u Švedskoj je ukupno 5 sedmica, gdje poslodavac mora odobriti 4 sedmice u komadu ako želiš. U prosjeku se mogu naraditi još tri od prekovremenog. Svaka minuta koju naradiš ide u salso sati i tako se nabere još koja sedmica. Tih 5 sedmica je plaćeno normalno kao da se radi.

Kada je riječ o roditeljstvu, radnik koji dobije dijete ima pravo na 420 slobodnih plaćenih dana, koji se mogu podijeliti sa suprugom kako god želite. Ali ima još jedna zanimljiva računica.

”U sedmici je 7 dana. Ti možeš da uzmeš plaćeno od 1-7 dana i od tog zavisi koliko dugo možeš biti s djetetom. Ako drugi roditelj ima dobra primanja može se uzimati manji broj dana, recimo 3 dana, i onda kad podijelis 420 sa 3 dobiješ 140 sedmica. To je skoro tri godine i niko ti to ne može odbiti po zakonu kada je dijete u pitanju”, kaže naš sagovornik.

Njemačka, Minhen (1982. godište ), srednja škola zanat i zaposlen

Ja ovdje pohađam srednju škola, konkretnije zanat, što oni u Njemačkoj zovu Ausbildung. Riječ je o trgovačkoj školi koju sam upisao prošle godine i tako dobio status učenika koji ima pravo boraviti u državi dok ne završi školovanje, a potom bi se po automatizmu trebalo steći i pravo na zaposlenje. Što se tiče struke, riječ je o mesnoprerađivačkoj induistriji, gdje izučavam u tom preduzeću radeći kao trgovac u direktnoj prodaji njihovih proizvoda. Zbog ciklusa blok-nastave, radi se pet dana u sedmici, odnosno otprilike jedna sedmica u mjesecu se odnosi na stručnu nastavu, a ostatak se provede na poslu u preduzeću. Radno vijeme je desotosatno, sa pauzom od sat vremena.

„Radi se puno i nije nimalo jednostavno, još ako se pri tome nema odlično poznavanje jezika. U mom slučaju, bruto naknada iznosi u prvoj školskoj godini 800 evra, sa plaćenim putnim troškova od kuće do škole i radnog mjesta. Ugovorom je predviđeno da se ta naknada povećava iz godine u godinu, sa dodatnim predviđenim dodacima za božićnicu i godišnji odmor”, kaže naš sagovornik.

Što se tiče zaposlenih u punoj normi, ukupni odbici državi generalno, po njegovim saznanjima, ovisno od visine bruto plate, znaju dosegnuti i do skoro 40 posto.

”Neki okviran prosjek plate, po čuvenju, kod normalnih zaposlenika, kreće se oko 1500 eura, u neto iznosu. Što se tiče troškova života, u Minhenu gdje se trenutno nalazim, najskuplja je stanarina. Ilustracije radi, stan od oko 30-ak kvadrata, u nekom normalnom dijelu grada, da nije odbačen negdje u vražju mater, teško možeš naći ispod 550 evra i na to dodaj još oko 200-tinjak evra za režije. Svaku ponaosob komunaliju koliko košta, pojma nemam, ja ih plaćam u paketu. Po pitanju cijena hrane, one su manje-više solidne”, dodaje.

Kaže da je sad već izgubio orijentaciju, ali se sjeća da je na početku kad je došao nemali broj proizvoda, preračunat u naše marke, koštao isto ili jeftinije.

„Ovdje treba istaći da se radi o veoma širokom izboru. Znači, standard je prilagođen za svačija primanja. Ukoliko želiš da se hraniš luksuzno, Bog zna koliko ti novca treba, ja ne znam, a ako želiš da živiš normalno, pa čak i solidno, bez da se razbacuješ, ali i ne patiš, možeš proći između 60 i 80 evra sedmično. Npr. hljeb možeš kupiti za 60 centi, neki najjeftiniji, a cijena mu se kreće i do evro i po, zavisno od vrste i proizvođača.”

Dodaje da je masa konditorskih proizvoda jeftinija nego kod nas. Mliječni proizvodi, opet ovisno od vrste i proizvođača, mogu se kupiti po sličnim cijenama kao kod nas. “Mlijeko npr. možeš kupiti između 40 i 50 centi, margarin od pola kilograma košta između 50 i 60 centi pa do jednog evra. Higijena je u svakom slučaju jeftinija nego kod nas. Za oko pet evra možeš kupiti pakovanje kafe izvrsnog kvaliteta itd. I još kad na to dodaš redovne akcije, cijene su sasvim prihvatljive”, kaže on.

Što se tiče iznosa koji ostaje prosječnoj porodici, naš sagovornik kaže:

”Neka u četvoročlanoj proodici dvoje radi i neka minimalno zarade 3000 eura, a zarade ako nisu beteri i ako hoće da rade. 1000 evra dadnu na stanarinu, režije i telefon, s tim da je to trošak života u udobnijem stanu. Auto i hrana i još pokoja sitnica uzeće im još 1000, ali da žive izuzetno udobno i opušteno. Treća hiljada komotno može ići na štednju, a ako su racionalni, bez nekih vanrednih troškova poput kupovine skupih lijekova i slično, mogu to hladno uštedjeti.”

Lijekovi su izuzetno skupi.

To je jedino što je najskuplje za prosječan stalež. Cijene lijekova su astronomske. Da li vrijedi otići, žalosno je reći, ali u svakom slučaju neuporediv je život za onoga ko se uspije snaći ovamo za razliku od tegobe, što za većinu predstavlja život u BiH. Sa sigurnim poslom i normalnim prihodima, jedna porodica može normalno da živi i da ima sva osiguranja. Socijalno, penziono i zdravstveno, koje opet omogućava pristup liječenju koje je među najkvalitetnijima u svijetu.

Izvor: Buka

Back to top button