Izetbegović: Zamjena je teza tvrditi da “prijetim ratom” kada kažem da ću braniti državu

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović dao je intervju zagrebačkom sedmičniku “Globus”, a nakon što je njegovo gostovanje na Hrvatskoj televiziji (HRT) u emisiji “Nedjeljom u 2” izazvalo burne reakcije u javnosti, kako u BiH, tako i u susjednoj državi. Intervju je uslijedio nakon niza optužbi koje su dolazile na račun Izetbegovića, ali i generalno bošnjačkog korpusa, i to u vezi sa optužbama o navodnom radikalizmu. Intervju je, podsjećamo, uslijedio i nakon što je “Globus” prije dvije sedmice objavio tvrdnje Ive Lučića o “pripremama za novi rat”.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Vaše gostovanje na HTV-u prije nekoliko sedmica izazvalo je burne reakcije u Hrvatskoj i među Hrvatima u BiH. Kako to komentirate i niste li ipak govorili o konfliktima koji bi mogli dovesti i do ratova?

– Do građana Hrvatske je dolazila reducirana i iskrivljena slika stanja i odnosa u BiH. Izjave koje sam davao hrvatskim medijima su skraćivane do besmisla. Zato sam i otišao u jednu gledanu emisiju na HRT da pojasnim kako stvari izgledaju iz bošnjačkog i bosanskohercegovačkog ugla. Naravno da istina koja se nekome ne dopada izaziva burne reakcije, ali, nadam se, i otrežnjenje. Hrvatska javnost se treba suočiti sa istinom o ulozi Hrvatske u ratnim dešavanjima u BiH, ali i sa dugogodišnjim nerješavanjem niza otvorenih pitanja na štetu BiH.

O sukobima koji mogu dovesti do rata pišu svi regionalni, a u zadnje vrijeme i svjetski mediji. Zašto bih ja izbjegavao da govorim o tome i pravio se da ne vidim kud nas može odvesti sve opasnija i drskija politika Milorada Dodika? Dodik je odlikovao Karadžića i druge koji su osuđeni za ratne zločine i genocid u Srebrenici, nabavio 2.500 jurišnih pušaka, u više navrata kazao da je njegov plan pocijepati BiH. Šutnja na ovakve izjave bi samo ohrabrila i ubrzala donošenje opasnih odluka od strane radikalnih snaga u entitetu RS.

Zato neću šutjeti. Govorit ću, i bit ću jasan. Moja je ustavna obaveza da štitim teritorijalni integritet i suverenitet BiH i odlučno ću se suprotstaviti svakom nasrtaju na BiH, svakom pokušaju njene daljnje etno-teritorijalne podjele. Svi koji se usude da krenu u takve nepromišljenje avanture snosit će odgovornost za ono što će se u tom slučaju neminovno desiti. BiH su pokušali podijeliti i devedesetih, i svi smo svjedoci kakve je posljedice dogovor u Karađorđevu imao za BiH. Zamjena je teza tvrditi da ja “prijetim ratom” kada kažem da ću braniti državu. Rat prizivaju oni koji prijete razbijanjem BiH.

Predsjednica Hrvatske u posljednjem intervjuu Globusu opet je rekla da je zabrinuta za stanje u BiH. Niste li s njom o tome razgovarali prilikom zadnjeg susreta i imate li kontakte s njom?

– Sa predsjednicom Hrvatske sam se sreo dva puta u posljednjih pola godine. Prvi susret bio je u oktobru 2017. u Malom Stonu, nakon njenih opetovanih netačnih izjava o radikalizaciji i broju povratnika sa stranih ratišta, kojima je nanesena šteta BiH. Mislim da je nakon tog razgovora shvatila da nije bila u pravu. Drugi susret desio se u januaru ove godine u Sarajevu tokom njene zvanične posjete BiH. Bili su to vrlo otvoreni razgovori. Nažalost, ti razgovori još uvijek nisu rezultirali time da se brojna otvorena pitanju između dviju zemalja konačno počnu rješavati.

Zašto se, recimo, već 22 godine izbjegava dogovor o tome da se BiH vrati njena imovina u Hrvatskoj, ili da nam se počne plaćati pravična naknada za korištenje vode iz Buškog jezera, ili da se BiH prije početka izgradnje Pelješkog mosta garantira izlaz na otvoreno more, što je pravo koje nam pripada po Konvenciji UN o pravu mora?

Zašto Hrvatska uopšte ne razgovara sa BiH o izgradnji Pelješkog mosta, iako se to od nje izričito traži pismom Evropske komisije? Kada bismo ta pitanja počeli rješavati u duhu dobrosusjedske saradnje to bi relaksiralo naše odnose.

Može li trilateralni susret političkih predstavnika Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Republike Srbije u Mostaru, najavljen za 6. marta, pomoći da se u izbornoj godini uspostavi veće povjerenje između triju susjednih država i između triju konstitutivnih naroda u BiH?

– Sve zemlje u regiji zapadnog Balkana upućene su jedna na drugu. Dijalog na principima međusobnog uvažavanja i ravnopravnosti, kojeg će pratiti ubrzano rješavanje otvorenih pitanja, jedini je put za izgradnju povjerenja. Da bi se odnosi nastavili popravljati, potrebno je da Hrvatska i Srbija prihvate BiH kao ravnopravnog sagovornika i partnera, da se prestanu stalno i iznova ignorisati naši stavovi, interesi i prava. Što se tiče odnosa među narodima u BiH, proces pomirenja i normalizacije se namjerno koči i vraća unatrag: negira se genocid, nagrađuju i slave ratni zločinci, prijeti separatizmom.

Možete li nam detaljnije objasniti svoje riječi izgovorene ovih dana o mogućem pogoršanju odnosa sa Hrvatskom? Kako te odnose uspoređujete sa odnosima sa Srbijom?

– Sa Hrvatskom želimo najbolje moguće odnose. Ali, ako Hrvatska nastavi sa ignorisanjem interesa, stavova i prava BiH, naši odnosi ne mogu ići uzlaznom linijom. Mnogo toga smo godinama gurali pod tepih. Krajnje je vrijeme da se iskreno pristupi rješavanju decenijama otvorenih pitanja. Odnosi BiH i Srbije prolaze kroz povremene i očekivane krize. Ipak, uprkos svim oscilacijama, ti odnosi će vremenom postajati bolji. Sa Srbijom imamo neriješeno pitanje demarkacije granice, vlasništva nad hidroelektranama i korištenja vodnih resursa na Drini. I sa te strane očekujemo otvoren dijalog i rješavanje svih otvorenih pitanja. Na to nas obavezuje i nova strategija Euvropske komisije.

Može li dogovor sa Aleksandrom Vučićem o gradnji autocesta koje povezuju dvije zemlje popraviti te odnose? Kako taj dogovor utječe na tenzije koje postoje u odnosima sa Republikom Srpskom i Miloradom Dodikom?

– Naravno da može. I to će, uz ekonomski razvoj u područjima kojima će proći autoput, biti jedan od rezultata dogovora kojeg smo postigli uz veliku i nesebičnu podršku Republike Turske. Što se tiče Dodika, on je u svom stilu ispočetka davao neodmjerene izjave, prkosio bez razloga i potrebe, a onda je na sastanak na kojem je počela konkretizacija projekta poslao respektabilan tim predstavnika iz entiteta RS.

U Republici Srpskoj provodi se veliko naoružavanje policije automatskim puškama – 2500 strojnica za 2500 pripadnika jedinice koja bi trebala biti glavna zaštita od mogućih terorističkih napada. Iako su središnje državne vlasti u Sarajevu dale za to sve dozvole entitetskim vlastima u Banjoj Luci, taj se potez tumači kao Dodikov prvi korak u stvaranju neke buduće vojske Republike Srpske. Je li Dodik učinio išta što ne bi smio ili što je u neskladu s državnom politikom u pogledu borbe protiv terorizma?

– Nabavili su deseterostruko više pušaka od realnih potreba policije entiteta RS. Nabavka tolike količine pušaka koje inače koristi vojska a ne policija uznemirujuća je poruka za sve normalne i dobronamjerne ljude u BiH i regiji. Već ranije sam upozoravao na proces militarizacije policije RS kao i na formiranje paravojnih jedinica u tom dijelu BiH. Ukoliko se Dodika, koji je već na američkoj “crnoj listi”, ne zaustavi, to će biti problem ne samo za BiH, nego i za regiju, a time i za EU.

Iz najbližega kruga predsjednika RS-a Milorada Dodika poručuju da dodatno naoružavanje policije ne znači stvaranje entitetske vojske, ali da će te specijalne policijske snage, kako bi zaštitile srpski entitet, na svaku izvanjsku silu odgovoriti silom. Pretjeruju li oni koji tvrde da je riječ o pripremama za mogući rat?

– Niko ne prijeti entitetu RS. Ta priča je potrebna Dodiku da bi opravdao militarizaciju policije RS. Ne vjerujem da je Dodik u ovim okolnostima spreman da izaziva sukobe.

Njegov kratkoročni cilj je da na talasu populizma i secesionizma pobjedi na predstojećim izborima, a dugoročni dovršetak srpske dominacije u entitetu koji po Ustavu pripada svim narodima i građanima BiH. Međutim, nipošto ne treba potcijeniti sile koje ovakva Dodikova politika može osloboditi. Kada iz boce pustite šovinistički i militaristički duh, kao što je to uradio Milošević, nemoguće ga je vratiti nazad. Naš odgovor će biti ubrzanje integracijskih procesa koji BiH vode u EU i NATO, držanje fokusa ovih asocijacija na zapadnom Balkanu i BiH.

Zašto se ne provede odluka Ustavnog suda BiH koja kaže da je sadašnji izborni zakon u neskladu s Ustavom i donese novi izborni zakon?

– Za izmjene Izbornog zakona BiH potreban je konsenzus svih parlamentarnih stranaka. Razgovori uz medijaciju međunarodne zajednice su u toku. Prepreka postizanju dogovora su maksimalistički zahtjevi HDZ-a koji uz provedbu presude Ustavnog suda BiH, koja se odnosi na izbor Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, ultimativno traži i da se izmjeni način izbora članova Predsjedništva BiH i to u potpunoj suprotnosti sa presudom Evropskog suda za ljudska prava i stavovima Vijeća za vanjske poslove EU.

Šta je problematično u zahtjevu da se donese novi izborni zakon, kome bi on mogao nanijeti štetu?

– Uopšte se ne govori o donošenju novog izbornog zakona, već o izmjenama postojećeg kako bi se provele odluke Ustavnog suda BiH i ESLJP. U tom pogledu su problematična očekivanja HDZ-a. Prijedlog HDZ-a za izmjene načina izbora članova Predsjedništva BiH nas definitivno udaljava od provedbe odluke ESLJP u predmetu Sejdić-Finci, nanoseći tako štetu evropskoj budućnosti BiH, jer je provedba te odluke jedan od uslova za članstvo BiH u EU.

Slično je i sa prijedlogom HDZ-a po pitanju izbora Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Po tom prijedlogu Bošnjaci iz Livanjskog i Posavskog kantona ne bi imali svoje predstavnike u Domu naroda, a Hrvati bi izgubili svoje predstavnike iz Tuzlanskog, Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona. Dakle, i Hrvati i Bošnjaci bi izgubili svoje predstavnike iz dijelova Federacije u kojima su u manjini, a upravo Hrvati i Bošnjaci iz tih sredina bolje razumiju zaštitu vitalnih nacionalnih interesa od onih koji žive u sredinama gdje su većinski narod.

Nakon što su ostavljeni od hrvatske politike u entitetu RS, istu sudbinu bi doživjeli i u tim dijelovima Federacije, njihov uticaj bi se sveo na predstavnike koji dolaze iz Hercegovine i Srednjebosanskog kantona. Ovaj prijedlog HDZ-a je i u suprotnosti sa Ustavom Federacije BiH koji garantuje da će u Domu naroda biti po jedan delegat iz svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona u čiju skupštinu je izabran jedan takav zastupnik.

Neki smatraju da se treba držati pravila da se u izbornoj godini ne mijenja izborni zakon. Ali nije li bolje promijeniti zakon nego održati izbore po zakonu koji nije u skladu s Ustavom?

– Naravno da je bolje. Ali nije bolje nego je puno gore napraviti izmjene Izbornog zakona BiH koje nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH ili Ustavom BiH, drugim riječima napraviti neustavne izmjene Izbornog zakona.

Hrvati u BiH, ako ne svi ono golema većina, strahuju da im se ne dogodi novi Komšić, dakle da im bošnjačka većina odredi političkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Treba li te njihove strahove i dalje ignorirati?

– Prema Ustavu BiH, u Predsjedništvo BiH se iz Federacije direktno biraju jedan Hrvat i jedan Bošnjak. U Ustavu i Izbornom zakonu BiH nigdje ne stoji da Hrvata biraju Hrvati a Bošnjaka Bošnjaci. Takva odredba bi bila potpuno suprotna svim međunarodnim i evropskim izbornim standardima. Štaviše, ESLJP je u predmetu Sejdić-Finci odlučio da je i postojeća odredba Ustava BiH diskriminatorna, te je naložio BiH da svakom građaninu omogući pravo kandidature za člana Predsjedništva BiH. Očekivanja HDZ da se izmjenama Izbornog zakona BiH osigura da isključivo Hrvati biraju Hrvata u Predsjedništvo BiH su u očiglednoj koliziji sa ovom odlukom ESLJP. Vijeće za vanjske poslove EU nas je nedavno upozorilo da ne činimo nijedan korak koji će nas udaljiti od provedbe te odluke. Dakle, izaći u susret i jednim i drugim zahtjevima je slično rješavanju kvadrature kruga. Rješenje je ipak moguće, i ono je ponuđeno od strane predstavnika EU u tzv. „Fileovom modelu“. Odbijeno je, nažalost, prije par godina od strane HDZ-a.

Bosna i Hercegovina, po Ustavu, država je triju konstitutivnih naroda, što znači da su bošnjački, srpski i hrvatski korpus ravnopravni i da nijedan ne može nametati političku volju drugim dvama nacionalnim korpusima, da ne može biti majorizacije. Zašto onda Hrvati, kao brojčano najmanji konstitutivni narod, moraju strahovati od mogućnosti da im, kad je riječ o Federaciji, veći narod određuje političke predstavnike?

– BiH je, po ustavnoj definiciji, država triju konstitutivnih naroda i Ostalih, dakle svih njenih građana. I svi njeni građani imaju pravo glasati za koga hoće. Evropski izborni standardi i odluke ESLJP nas obavezuju da svim građani bez obzira na njihovu etničku pripadnost omogućimo da biraju i da budu birani. U EU su zgroženi segregacijskim modelom „dviju škola pod jednim krovom“, gdje hrvatski roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da sjede u istom razredu, i dišu isti zrak sa bošnjačkom i srpskom djecom. Ne trebaju nam i “dvije televizije pod istim krovom”, „dvije izborne jedinice pod istim krovom“ itd.

Priča o majorizaciji Hrvata u Federaciji BiH je bez realnog utemeljenja, nastala je na stalnom ponavljanju takve teze. Ustvari, mnogo je primjera pozitivne diskriminacije. Prema popisu iz 2013. godine, Hrvata je 15 posto u BiH, a na rukovodećim mjestima u državnim agencijama nalazi ih se oko 30 posto od ukupnog broja. Broj ukupno zaposlenih u državnim institucijama je 19 posto.

U Federaciji BiH, gdje Hrvati čine oko 22 posto stanovništva, na rukovodećim pozicijima je njih 34 posto. Od ukupnog broja državnih službenika u Federaciji, Hrvata je 24 posto, opet više nego na popisu.

Nijedan zakon ne može se donijeti bez predstavnika hrvatskih političkih stranaka, jer sve mora proći kroz domove naroda u kojima Hrvati imaju adekvatne mehanizme zaštite svojih vitalnih nacionalnih interesa. I prema sadašnjim ustavnim rješenjima i primjenom sadašnjeg Izbornog zakona, od 17 delegata u Domu naroda FBiH 14 ih je iz HDZ-a, a Dragan Čović je član Predsjedništva BiH. U Vijeću ministara BiH se ne može donijeti nijedna odluka bez Hrvata itd.

Profesorica Mirjana Kasapović predlaže da se uspostave tri teritorijalne izborne jedinice – jedna u Republici Srpskoj i dvije u Federaciji, jedna s bošnjačkom, druga s hrvatskom većinom. Zašto se ne razmotri ta mogućnost?

– Odluke ESLJP, ne samo ona u predmetu Sejdić-Finci, nas obavezuju da svakom građaninu BiH, na svakom pedlju njene teritorije omogućimo da bira i da bude biran. Stvaranje etničkih izbornih jedinica bi definitivno bilo protivno ovim odlukama ESLJP koje reafirmišu multietnički sadržaj BiH. Uostalom, šezdeset posto Hrvata u Federaciji BiH živi izmiješano sa Bošnjacima. Nemoguće je praviti etničke izborne jedinice u tim multietničkim sredinama.

Zašto bošnjački političari i mediji misle da bi stvaranje izborne jedinice s hrvatskom većinom vodilo stvaranju trećega, hrvatskoga entiteta?

– Svaka homogenizacija i segregacija vodi takvim tendencijama, zaokruživanju teritorijalnog.

Zašto se bošnjačka politička elita oštro protivi bilo kakvoj varijanti da Hrvati dobiju svoju teritorijalno-političku jedinicu, da BiH postane federacija triju republika? Ne bi li upravo to jamčilo Bosni i Hercegovini jedinstvo i čuvalo je od potencijalnih nacionalnih separatizama?

– Takva mogućnost je i historijski isprobana nasilnim pokušajem uspostavljanja tzv. Herceg-Bosne. Rezultat je bio da su sa tih područja protjerani Bošnjaci i Srbi i uklonjeni tragovi njihovog postojanja. Počelo je rušenjem pravoslavne crkve u Mostaru, nastavljeno rušenjem bukvalno svih džamija, završeno rušenjem Starog mosta. Porušena je Hercegovina i Srednja Bosna, dojučerašnji saborci Bošnjaci su satjerani u konc-logore, počinjeni nevjerovatni zločini o kojim možete pročitati sve u presudi Haškog tribunala Prliću i ostalima za udruženi zločinački poduhvat. Hrvati su bili najveći gubitnici tog poduhvata, i brojčano i moralno. Zato je najbolje i ne pominjati „treći entitet“ ili bilo kakve etno-teritorijalne političke jedinice.

U Hrvatskoj i među Hrvatima u BiH stječe se dojam da središnje državne vlasti u Sarajevu, posebno njezina bošnjačka komponenta, podcjenjuju opasnosti od ekstremnih vjersko-političkih zajednica, vahabitskih i salafističkih, koje mladima prenose ideje vrlo bliske idejama Islamske države. Je li kamp za bošnjačke dječake i mladiće kod Tešnja zaista «gimnastički», i samo gimnastički?

-Taj dojam im, ne slučajno, nameću neki politički akteri i mediji, netačnim i potpuno neutemljenim tvrdnjama o hiljadama povratnika sa stranih ratišta ili izjavama o tobožnjoj namjeri stvaranja „islamske države“.

Institucije BiH odlučno su se suprotstavile nasilnom ekstremizmu i terorizmu. BiH je kao članica Koalicije za borbu protiv ISIL-a dala vrlo konkretne doprinose. Prva smo država u regionu koja je učešće svojih državljana u stranim paravojnim formacijama proglasila krivičnim djelom. To je rezultiralo time da u posljednje dvije godine nije bilo zabilježenih odlazaka na strana ratišta.

Posebno glasni u osudi svih vidova terorizma i nasilnog ekstremizma bili su upravo Bošnjaci. Bošnjački politički, intelektualni i vjerski lideri jasno su se ogradili od ekstremnih ideologija u Zajedničkoj izjavi o osudi terorizma i nasilnog ekstremizma od 4. decembra 2015. godine.

Uprkos tome specijalni propagandni rat protiv Bošnjaka koji vode pojedini akteri u BiH i u regionu postaje sve intenzivniji. Cilj je da se bošnjačkom narodu stavi stigma islamskog radikalizma i da nas se prikaže u negativnom svjetlu i kao tobožnju prijetnju zapadnom svijetu.

Namjera onih koji vode ovu anti-bošnjačku propagandu je da potkopaju poziciju Bošnjaka i izvrše pritisak na njihove lidere da prihvate antievropska rješenja u BiH. Te priče o nekakvim obukama, 9.000 vojnika, kampovima i čega se sve nismo nagledali na naslovnim stranama novina u Srbiji izgovor su za vlastitu radikalizaciju, za stvaranje vlastitih paravojnih jedinica, za tvrdnje o “nemogućem životu sa Bošnjacima” i potrebi za “izlazak iz propale zajednice koja se radikalizira” i tako dalje.

Zašto su se u posljednje vrijeme tako pogoršali Vaši odnosi sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH Draganom Ćovićem? Koji su Vaši ključni prigovori Čoviću?

– Potrebna nam je iskrena saradnja, ali cijenim da Dragan Čović nije pokazao dovoljno poštovanja prema Bošnjacima sa kojima Hrvati najkonkretnije dijele životni prostor. Bliži su mu bili neki srpski lideri koji nanose štetu BiH, ali i neki bošnjački lideri koji nanose štetu vlastitom narodu. Uz njihovu pomoć on je pokušavao vršiti pritisak na mene i SDA, umjesto da se zajedno sa mnom suprotstavio onima koji koče reforme i prave štetu BiH. Kako očekivati da se odnosi među nama ne pogoršaju ako Čović svečano dočeka ubojicu Bošnjaka, presuđenog ratnog zločinca Daria Kordića; ako nakon presude Prliću i ostalima staje na stranu presuđenih za udruženi zločinački poduhvat, nijednom rječju ne iskaže pijetet prema žrtvama; ako optuži Bošnjake da žele u BiH stvoriti „islamsku državu“, ako tako nevjerovatnu i drsku tvrdnju izgovori pred predsjednikom Evropske narodne stranke Joshepom Daulom, pa je kasnije ponovi pred kamerama; ako gurne u ladicu ugovor kojeg država BiH treba potpisati sa Islamskom zajednicom u BiH, a kakav je već ranije potpisala sa Vatikanom i Srpskom pravoslavnom crkvom, i koristi to kao instrument političke trgovine itd?

(Bportal.ba/Globus)

Back to top button