ZLOČIN ZBOG KOJEG JE HRVATSKA ZANIJEMILA: Djevojčica (14) ne osjeća nikakvu krivnju za ubojstvo malog Denisa (3), zamjera si samo jedno

‘Kod ispitivanja, maloljetnica detaljno opisuje zbivanja, a iz tog iskaza slijedi da je ubojstvo trogodišnjeg djeteta trajalo dugo, za koje vrijeme maloljetnica nije opisivala anticipaciju straha, nije opisivala promišljanje o negativnim posljedicama događaja, već slijed opisanih radnji ne pokazujući impulzivnost, čime je ispoljila hladnokrvnost, manjak empatije i bešćutnost, kao i izostanak straha.’

Gotovo godinu dana nakon slučaja koji je potresao Hrvatsku, u kojem je majka Chiara Rojnić u Puli sa svojom 14-godišnjom prijateljicom ubila svog trogodišnjeg sina Denisa, Ustavni je sud odbio tužbu kojom je zatraženo ukidanje istražnog zatvora za 14-godišnjakinju.

Nema primjerene kazne za maloljetnicu
Jutarnji list piše da je prema dostupnim podacima ova 14-godišnjakinja najmlađa djevojčica u Hrvatskoj koja je ikad osumnjičena za teško ubojstvo. S obzirom na dob, čak ni ako djevojčica bude na sudu proglašena krivom, nije joj moguće izreći zatvorsku kaznu. Najviše što je moguće je izricanje odgojne mjere, a djevojčica bi u tom slučaju u odgojnom zavodu mogla provesti od šest mjeseci do tri godine. Njezin odvjetnik pak navodi da je paradoks što je djevojčica, unatoč tome, već skoro godinu dana u zatvoru, a postoji mogućnost da u istražnom zatvoru provede cjelokupno najduže moguće trajanje odgojne mjere. Ustavni je sud utvrdio da je istražni zatvor za 14-godišnjakinju produljen zbog toga što u sustavu nema neke druge mjere koja bi ju spriječila u bijegu i počinjenju novog kaznenog djela, pa je jedino rješenje držati ju u zatvoru za odrasle. S obzirom na dob, najteža bi sankcija za nju bilo upućivanje u odgojni zavod, što je zatvoreniji tip ustanove od odgojnog doma. Takav se zavod za djevojke nalazi u Požegi.

Poremećaj osobnosti zbog teškog djetinjstva
Naime, Zakon o sudovima za mladež propisuje da se maloljetnicima istražni zatvor može izreći u iznimnim slučajevima, poput ovoga, kada svrhu nije moguće postići nekom blažom mjerom. Ova je maloljetnica i ranije bježala iz odgojnih ustanova pa su se sudovi odlučili za istražni zatvor za nju. Nakon odrastanja u disfunkcionalnoj obitelji, zlostavljanja i zanemarivanja, ova je djevojčica do 14. godine boravila u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima. S nastave je izostajala čak 340 sati. Neko je vrijeme bila smještena i u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, a zatim na psihijatriji na Rebru, a kasnije i u drugim odgojnim domovima, od kojih je posljednji bio onaj u Puli. Zbog takvog je lutanja razvila poremećaj osobnosti antisocijalnog tipa, pokazalo je psihologijsko i psihijatrijsko vještačenje.

‘Ne pokazuje krivnju ni žaljenje, nije ju bilo ni strah…’
‘U odnosu na konkretni događaj, ne ispoljuje krivnju i žaljenje, već si zamjera što je u zatvoru. Kod ispitivanja, maloljetnica detaljno opisuje zbivanja, a iz tog iskaza slijedi da je ubojstvo trogodišnjeg djeteta trajalo dugo, za koje vrijeme maloljetnica nije opisivala anticipaciju straha, nije opisivala promišljanje o negativnim posljedicama događaja, već slijed opisanih radnji ne pokazujući impulzivnost, čime je ispoljila hladnokrvnost, manjak empatije i bešćutnost, kao i izostanak straha’, stoji u rješenju vijeća za mladež Županijskog suda u Puli, javlja Jutarnji list.

Njezina je osobnost usmjerena na nagonsko zadovoljenje potrebe za kontrolom, nema granica ili pravila, a tu su i emocionalna nezrelost, nesigurnost i povodljivost, uz nisko samopoštovanje i veliku potrebu za traženjem uzbuđenja, smatraju sudski vještaci i dodaju da bi ona mogla ponoviti kazneno djelo ako ju se ne izdvoji iz sredine koja poticajno djeluje na njezino ponašanje, te ako joj se ne postave granice.

Autor: Danas.hr

Back to top button