Potreban čvršći stav međunarodne zajednice, kladionice nisu nacionalni interes

Ne vidim zašto bi se iko protivio rješenju u kojem demokratski izabrana većina u Predstavničkom domu donosi odluke, a predstavnici naroda u Domu naroda reaguju isključivo iz domena kolektivističkih i etničkih prava.Neophodno je da međunarodna zajednica zauzme čvršći stav, ako su se već odlučili baviti ovim pitanjem, i u tom smislu će uloga Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije biti ključna, dok je Evropska unija nažalost blokirana, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba bh.redatelj i istaknuti intelektualac Dino Mustafić.
Razgovarao: Nihad Hebibović

– Buru reakcija u javnosti proizveo je prijedog reduciranja ovlasti Doma naroda u Vijeće naroda, pri čemu bi na neki način bio otklonjen mehanizam blokiranja vlasti po osnovu kolektivnog (etničkog) predstavljanja. Istina eventualna realizacija toga nas tek u nekoliko odmiče od etničkog a približava građanskom konceptu. Kako ste Vi vidjeli prijedlog, ali i kritike na račun toga?

MUSTAFIĆ: Prijedlog koji je ponuđen nije ništa drugo do vraćanje uloge Domu narodu kakvu je uvijek i trebao imati. Trenutna situacija je neodrživa i politički, i ekonomski i moralno. Imamo dva doma koji praktično imaju istu ulogu, i koji se koriste da blokiraju jedan drugog zavisno od toga jesu li koalicioni partneri tog dana ustali na lijevu nogu ili ne, a nijedan dom ne ispunjava svoju osnovnu ulogu, dakle da donose zakone u interesu građana.

Ne vidim zašto bi se iko protivio rješenju u kojem demokratski izabrana većina u Predstavničkom domu donosi odluke, a predstavnici naroda u Domu naroda reaguju isključivo iz domena kolektivističkih i etničkih prava ako su prava jednog naroda povrijeđena nekim zakonom.

Taj set zaštite vitalnog nacionalnog interesa mora biti jasno definisan i korišten isključivo u slučaju povrede takvih prava, a ne da su i kladionice nacionalni interes.Takvo rješenje je i logično, i efikasno i pošteno, i mislim da jedino ne odgovara HDZ-u, koji nije zainteresovan da zaštiti Hrvate, već da zaštiti Čovića i njegovu koruptivno-kriminogenu vladavinu. Tako da HDZ želi da kreira stranački Ustav.

– Koliko je u tome smislu značajno što ideja nailazi na temeljno razumijevanje kod predstavnika međunarodne zajednice, posebno kod Sjedinjenih Američkih Država, ili bi ipak podrška tome trebala biti eksplicitnija, jer naprosto se radi o približavanju zapadno-demokratskim principima.

MUSTAFIĆ: Neophodno je da međunarodna zajednica zauzme čvršći stav, ako su se već odlučili baviti ovim pitanjem, i u tom smislu će uloga Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije biti ključna, dok je Evropska unija nažalost blokirana. Blokirana svojom birokratijom, i blokirana lobiranjem predstavnika HDZ-a koji uspješno svoje nedemokratske prijedloge licemjerno i manipulativno predstavljaju kao vrhunac zapadnjačke demokratije. Međunarodna zajednica ne može BiH nuditi manje demokratije nego što je ima u svom dvorištu, ona je i kreirala ovakav Ustav koji diskriminira nacionalne manjine i individualna građanska prava spram vrlo zaštičenih kolektivističkih prava.

– Kao društveno odgovoran intelektualac javno ste podržali proces ujedinjenja građanskih opcija. Vjerujete li da nakon početnih trvenja među tim strankama može doći do zajedničkog nastupa?

MUSTAFIĆ: I vjerujem, i još uvijek se iskreno nadam jer mislim da je ostalo vremena ako ima dobre volje. Zajednička saradnja SDP-a, DF-a, Naše stranke i GS-a je jedini način da se vlast poslije izbora promijeni, sve manje od toga neće biti dovoljno. Bez saradnje ćemo vidjeti ili pobjedu etničkih partija, novi period istog modela vlasti praćenog sa još četiri godine tokom kojih će se hiljade porodica iseliti, ili tanku pobjedu građansko-lijevih stranaka na nekim nivoima, što opet neće biti dovoljno da se kreira i dugoročno održi vlast! U tom slučaju nacionalistička matrica i dalje će ostati na vlasti.

Odluka o zajedničkom nastupu, ili odluka da kao prioritet stave svoju stranku i lični interes, će pokazati kakve lidere ima građanska opcija. Jer lideri koji ne mogu ostaviti po strani lične odnose i interese, a kao prioritet postaviti građane koji su spakovali torbe i čekaju da li će otići iz države ili ne, ne mogu voditi građansku opciju i zagovarati političke i civilizacijske vrijednosti građanskog društva.

Ja razumijem sve primjedbe koje čujem iz stranaka kada se spomene saradnja, razumijem da je bilo problema, da nije sve bilo iskreno, da je bilo jednostranih poteza, ali to je kad se sve sabere manje važno od cilja koji je pred građanskim opcijama. Ne treba meni neko vjerovati na riječ da je to tako, dovoljno je pogledati sva istraživanja posljednih godina da vam bude jasno da ogromna većina glasača građanskih stranaka očekuju saradnju i prije i poslije izbora. Nadam se da će u sve četiri pomenute stranke, pa i drugima, čuti glas građana a ne samo nekolicine svojih članova. Samo oni koji pokažu da su spremni izgubiti malo, kako bi građani dobili puno, mogu građane povesti naprijed.

– Sutra u posjetu BiH povodom učešća na Mostarskom sajmu dolazi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je uostalom prisustvovao i prošle godine. Stiče se dojam da se jedan ekonomski forum pretvara u sajam (političke) taštine. Na ekonomskom planu, vidimo da se ne poboljšavaju prilike. Da li se može reći da se radi o događaju u službi politike Dragana Čovića, događaja koji se održava na znakovit datum 10.aprila

MUSTAFIĆ:Spoljna i unutrašnja politika u Srbiji i Hrvatskoj su duboko povezane. Bez ključnih poteza naših susjeda u spoljnoj politici nema mira na Balkanu. A to je da se Beograd jasno, nedvosmisleno distancira od Dodikovog nacionalizma koji čeka neko “povoljnije” geostrateško vrijeme kada će moći realizirati svoje snove o otcjepljenju RS-a. Kako se meni čini, predsjednik Vučić nema stvarne želje, a možda ni hrabrosti da povuče poteze koji odlikuju prave državnike. On je politički demagog i licemjerna kukavica. Ne diriguje njemu njegova partija ili biračko tijelo ovakvo kakvo je, već je on taj koji nameće rješenja. Suštinsko je pitanje, stoga, koliko se sadašnji Vučić stvarno razlikuje od onog iz devedesetih. Čini mi se ni malo, jer su na vlasti u Srbiji više-manje ljudi iz Miloševićevog perioda. Tako da i njegov dolazak jeste podrŝka postojećem “deal-u” između Dodika i Čovića da destabiliziraju, demontiraju BiH svojim razarajučim separatističko-segregacijskim nacionalizmima što je još želja iz ‘90-ih oficijelnog Zagreba i Beograda.

(Vijesti.ba)

Back to top button