Žao mi je što u srednjoj školi Šešelja nisam još jače istukao

Novinar 24sata.hr i magazina “Autostart” Željko Milićević s Vojislavom Šešeljem je išao u školu i sjeća se kako ga je istukao na primanju u Savez komunista. Zvali su ga Vojo Žirafa, bio je arogantan poput kočijaša i nesklon šali, piše Milićević u autorskom tekstu kojeg prenosimo.

– Kad je 1971. Vojislav Šešelj postao članom Saveza komunista, već je bio predsjednik Omladinske organizacije (SSO), odličan đak u trećem razredu i najmlađi član SKJ-a u Prvoj gimnaziji u Sarajevu, gdje je rođen 1954. Zapravo, partijsku knjižicu dobio je na Tjentištu, odnosno Sutjesci, u ozračju uspomena na Petu njemačku ofanzivu i sjećanja tad živih heroja.

Ondje nas je bilo oko 500 srednjoškolaca i svima su ispisane partijske knjižice. Kada mi je banuo u sobu, u kojoj sam bio s djevojkom, rekao sam mu da sam došao na izlet, a ne po knjižicu. Zgranut, planuo je i nasrnuo na mene pa je dobio malo batina. Često sam u životu požalio što nisam bio ‘uvjerljiviji’ – piše Milićević.

U školi je bio upečatljiv, kao i za vrijeme sastanaka općinskih i gradskih omladinskih organizacija, gdje smo se sretali jer sam ja bio čelnik Mladih u Petoj gimnaziji (u koju je išao i Bakir Izetbegović, jedan od najlošijih đaka). Tu sam poziciju izabrao kako bismo se izborili za nošenje duge kose i minica te pušenje u odabranim prostorijama, a on je bio postavljen od partijskih otaca.

Arogantan, uvijek nadmen, poput kočijaša ili čuvara zatvora, nesklon šali u sredini koja ‘od nje i s njome živi’. Rijetki su ga voljeli, ali su ga neki trebali. ‘Uskogrudna komunjara s dna kace’ na Pravnom je fakultetu za tri godine diplomirao kao vrhunski student. Postao je jedan od najmlađih asistenata na Fakultetu političkih nauka i prvi student-prodekan.

Vojo Žirafa, kako su ga zvali, uza sve je intenzivno bio angažiran u SK i u organizaciji Saveza studenata. Problemi s komunistima počeli su nakon što je magistrirao, a plagijatom nazvao magistarsku radnju Brane Miljuša, dugogodišnjeg predsjednika Omladinske organizacije BiH i ‘sekretara Gradskoga komiteta Saveza komunista Sarajeva’, koji mu je bio i suparnik za mjesto asistenta na Pravnom fakultetu. Plagijat je i dokazao, ali je direktiva iz SKJ bila da to ne ide u javnost. Ali je ipak znala ‘cijela čaršija’.

Bila je to iskra koja će Vojislava učiniti prevratnikom, ultranacionalistom, mrziteljem komunizma… Kako je počeo rušiti sve pred sobom, podmetnuli su mu u ranoj fazi nacionalizam i antikomunizam, a onda im se uistinu priklonio. Postao je politički disident, odnosno opozicija komunizmu. U Beogradu se družio s disidentskom elitom, udarnim timom Dobrice Ćosića.

Zbog nacionalističkih izjava 1984. je bio osuđen i odležao dvogodišnju zatvorsku kaznu. Ostalo je sve poznato – napisao je Milićević.

Autor: 24sata.hr