Skandal: Episkop Irinej Bulović štiteći pedofile uništava SPC

Kada je 30. marta u medijima odjeknula vijest da je grupa građana Srbije najavila podnošenje tužbe protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) zbog pedofilije pred Visokim sudom u Lodonu, medijima je promaklo da postave vrlo važno pitanje. Kako je moguće da SPC pored eksplicitnih dokaza o umiješanosti više njenih arhijereja, kako u pedofilske skandale, tako i u mreže maloljetničke muške prostitucije nije djelovala adekvatno i vinovnike primjereno kaznila?
Odnosno kako je moguće da je promaklo postaviti pitanje, ko su hijerarhijski visokopozicionirana i uticajna crkvena lica koja su direktno stala u zaštitu vinovnika navedenih skandala?

Još 2013. kada su internet preplavile skandalozne snimke umirovljenog episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija u strastvenom zagrljaju sa, tada maloljetnim, mladićem A.R., pres služba SPC na čelu sa episkopom bačkim Irinejom Bulovićem je objasnila da se “usvaja ostavka” episkopa Kačavende, “čime se utoliko mijenja odluka Svetog arhijrejskog sinoda od 6. novembra 2012. godine, kojom je ostavka episkopa g. Vasilija bila načelno prihvaćena, a on umoljen da ostane u službi eparhijskog arhijereja do redovnog zasedanja Svetoga arhijerejskog sabora u maju 2013. godine, radi završetka započetih projekata.” Bulović, dakle, nije našao za shodno ni da spoemene nečuvenu sramotu za cjelokupnu hijerarhiju SPC, kao i ugled crkve među vjernicima, već je stvar sveo na prostu birokratsku odluku, baš kao da je Kačavenda bolovao od jače prehlade, koja se mogla obuzdati jačom dozom aspirina, a ne ozbiljne seksualne devijantnosti, koja je ostavila strašne posljedice na desetine, ako ne i stotine mladih života. Na stranu sada potpuno skandalozni i hermetički zatvoren način komunikacije crkvene hijerarhije sa javnošću i naviku episkopa bačkog da saopštenja u ime SPC sastavlja i, kao stav cjelokupne Crkve, objavljuje sam bez bilo kakvih konsultacija sa Sinodom ili episkopima u čije ime se, načelno, obraća.

“Završetak započetih projekata” Irineja Bulovića je, zapravo, bilo spašavanje Kačavendine kože, koje je, kako kažu informacije koje kolaju crkvenim krugovima, još od 2013., koštalo 200.000 eura isplaćenih episkopu bačkom. Radi isplaćenih novaca ili drugih razloga, episkopu bačkom nije bilo zazorno da se, skupa svojom svitom, sa skandaloznim Kačavendom i dalje pojavljuje na javnim mjestima, posebno u crkvama i manastirima povodom većih praznika. Nedavno su, na opšte zgražavanje studenata čak viđeni zajedno na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu.

Ali Bulović, inače tradicionalno blizak sa svim vladajućim strukturama, od Slobodana Miloševića, do aktuelnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, se ne sastaje i dobre odnose ne održava samo sa Kačavendom, već i sa drugim episkopima umiješanima u razne skandale poput vranjskog Pahomija koji je više puta bio optužen za pedofiliju nad malodobnim dječacima, zatim po homseksualnim skandalima poznatim bivšim mileševskim episkopom Filaretom, kao i banatskim Nikanorom, poznatom po brutalnom mobingu nad sveštenicima. Drugim riječima, episkop bački koristi svoje dobro kotiranje, kao i veliki – iako upitno zasluženi – ugled u domaćim i inostranim crkvenim krugovima da njima najstrašnije devijacije prikaže kao sitnice na koje se ne treba previše obazirati.

Kada se sve to uzme u obzir, pa i to da su, po zlu poznati, episkopi dio vjerne glasačke mašine episkopa bačkog, odgovor na pitanje koje smo postavili je vrlo jasan. Episkop bački ne preza ni od čega da bi jačao svoju poziciju u crkvi, naročito na štetu trenutnog patrijarha, njegove svetosti Irineja i kako bi sakupio dovoljno glasova i uticaja da se sam domogne patrijaršijske stolice. A da bi, zatim, cjelokupnu crkvu ustrojio po obrascu apolutnog poslušništva i mogućnosti ucjene po principu: ili si moj i služiš mojim interesima (moj si čovjek, to jest glas), ili te nema, kinjiću te dok ne postaneš moj ili dok te uništim.

Prema tome, nekažnjavanje Kačavende i njemu sličnih, kao i pokušaj njihove rehabilitacije nije ništa drugo do jasan plan episkopa bačkog da, kombinujući mogućnost kompromitacije i ucjena svojih štićenika i najavljenu promjenu ustava SPC, a koje predviđa biranje patrijarha prostom većinom, utre sebi put do patrijaršijskog trona.

Na šta bi u tom slučaju ličila SPC svjedoči i stanje same Bačke eparhije, o kojem se izvještava na medijskim marginama. Sablasno prazne crkve, isprepadano sveštenstvo izloženo raznim oblicima mobinga i maltretiranja episkopa i njegovih poslušnika, nekontrolisano djelovanje različitih zilotskih sekti, antisemitskih i profašističkih grupa koje djeluju s episkopovim znanjem, sumnjiva lica na dužnostima eparhijskih sekretara, pronevjerene ogromne količine novca, brutalni fizički obračuni sa neistomišljenicima, homoseksualni skandali, masovno napuštanje manastira od strane monaha, ubistva najbliže rodbine episkopa, a koje su bliske kriminalnom miljeu, mjesto koje je raj za sva ucjenjiva i devijantna crkvena lica koja će bespogovornom poslušnošću i novce otkupljivati uloge malih diktatora u sopstvenim eparhijama.

Upravo zbog toga je učinjeno sve da londonska tužba ostane “neprimijećena unutar SPC”, to jest, kako se još jednom ne bi potvrdilo kako “riba smrdi od glave”, budući da bi takva sramota za srpsku crkvu u međunarodnoj javnosti svakako morala pokrenuti lance odgovornosti kako je do nje uopšte došlo i kako je propust Crkve da se oslobodi devijanata u vlastitim redovima, a radi ambicija episkopa bačkog, na međunarodni sud srama doveo kompletan vjerni narod.

Ovo pismo, koje je u posjedu portala Vijesti.ba, potpisuje grupa vjernika koji se boje za svoju sigurnost.

(Vijesti.ba)