Na potezu garanti Sporazuma: Kadrovi HDZ-a u Ustavnom sudu i CIK-u ruše Dejton

Ustavni sud BiH uskoro bi trebalo da donese odluku po zahtjevu Borjane Krišto, tadašnje predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamenta BiH, za ocjenu ustavnosti dijela Ustava Federacije BiH u vezi sa izborom delegata u Dom naroda federalnog Parlamenta.
“Očekujem da Ustavni sud BiH pokaže i dokaže svoju konzistentnost i zahtjev gospođe Krišto odbaci kao nedopušten, jer je u predmetu ‘Božo Ljubić’ već raspravljao o toj istoj stvari, što argumentiram elementima iz odluke ‘Božo Ljubić’, iz kojih je vidljivo da je već tada gospodin Ljubić osporavao pojedine elemente Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje sada osporava i gospođa Krišto na istovjetan način”, kaže za Vijesti.ba doktor političkih nauka Slaven Kovačević.

slaven-kovacevic

On posebno interesantnim ocjenjuje to što Ustavni sud BiH ne koristi mišljenja OHR-a, kao konačnog tumača civilnog aspekta Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH iz Daytona ili, pak, mišljenje Venecijanske komisije koja je vrhovni pravni europski autoritet, koji u svojim mišljenjima govore sasvim drugačije od onoga kako odlučuje Ustavni sud BiH, što u javnosti stvara utisak da se radi o ispolitiziranoj sudskoj instanci.

“Dakle, Ustavni sud BiH je već u predmetu ‘Božo Ljubić’ razmatrao potpuno iste elemente koje osporava gospođa Krišto i jedino, logično, što mogu uraditi je da predmet odbace kao nedopušten jer se o istoj pravnoj stvari ranije raspravljalo, a nema novih elemenata koji bi istu pravnu stvar učinili različitom”, ističe Kovačević.

Ima neka “tajna“ veza

O apelaciji Borjane Krišto, visoke zvaničnice HDZ-a BiH, među ostalim sudijama, odlučivaće i i Mato Tadić, koji je bio ministar pravde FBiH u vrijeme kada su rađene izmjene Ustava FBiH. I ne samo to, Tadić je bio suoptuženi zajedno sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem u predmetu navodne malverzacije u vezi s poslovanjem Mesne industrije “Lijanovići”. S druge strane, Borjana Krišto bila je jedna od visokih dužnosnika HDZ-a koja je založila svoju imovinu kao jamstvo za puštanje na slobodu Dragana Čovića.

S toga se postavlja se opravdano pitanje da li se u slučaju odlučivanja o apelaciji može govoriti o nepristrasnosti Ustavnog suda BiH.

“Odavno se u javnosti pojavilo razmišljanje da je Ustavni sud BiH ispolitiziran, da su određene sudije izlobirane, među kojima su i neke inostrane sudije. To svakako nije dobro”, smatra Kovačević.

Slična stvar, zapaža, postoji u CIK-u BiH.

“Jedan od članova CIK-a bio je politički funkcioner jedne od političkih stranaka koja vrši stalnu destabilizaciju Bosne i Hercegovine i koji je svojedobno trpio sankcije OHR-a, koliko se sjećam”, navodi on.

Kako naglašava, sve ovo govori o izrazitoj podređenosti ovih institucija politikama i političkim strankama, koje su ih izvjesno postavile tamo, kako bi provodili njihove političke ciljeve.

“Čak je i sama riječ ‘pristrasnost’ preblaga, kada se u ovim slučajevima radi o političkim kadrovima, koje je vidno postavio HDZ u Ustavni sud BiH i Centralnu izbornu komisiju, sa jasnim političkim zamislima, a to je da provode političke ciljeve HDZ-a”, tvrdi Kovaćević.

Dodaje da je to u potpunoj suprotnosti sa vladavinom prava, te da definitivno poništava postojanje pravne države, gdje će i odlučivanje Ustavnog suda BiH po zahtjevu Borjane Krišto biti jasan pokazatelj da li je vladavina prava u BiH podređena političkim ciljevima jedne od političkih stranaka, kao što je taj da se izbaci popis iz 1991. godine, koji ima vrlo jasan značaj, a to je da se zaustavi svako moguće legaliziranje rezultata agresije, genocida, ratnih zločina, protjerivanja i presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata.

“To je tako uređeno Aneksom 7, Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno niti Ustavni sud BiH niti CIK nemaju ovlasti da povratak proglase okončanim, već neke druge nadležne institucije, a među njima je svakako OHR. Ako obje institucije – Ustavni sud BiH i OHR – misle kršiti Dejtonski mirovni sporazum, onda su na potezu garanti Dejtona, a to su: Amerika, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Europska unija ili u konačnici OHR”, zaključuje Kovačević u razgovoru za Vijesti.ba.

(Vijesti.ba)