OVO JE DOKAZ DA LJUBAV NE ZNA ZA GODINE: Stevan i Samija se sreli posle 18 godina u gerontološkom domu, pa odlučili da se venčaju! (FOTO)

Foto: N.H.

Subotica ima najrazvijeniju mrežu gerontoloških klubova, u svakoj od 35 mesnih zajednica, a u tim klubovima se sreću penzioneri, tu žive svoj društveni i zabavni život. Vedra atmosfera i onima koji nisu najzdraviji donosi bolje raspoloženje, a onima koji su boljeg zdravlja, donosi nova dešavanja, putovanja, proslave, ali i nova poznanstva, pa i brak, baš kao mlađim generacijama.

Direktor gerontološkog Nenad Ivanišević kaže, da ulažu u uslove za starije ljude, kako bi ih lišili usamljenosti.

“Dešavaju se u našem Gerontološkom centru i domovima, da se iz druženja i prijateljstva razviju i nove ljubavi, a sklopljeno je i više brakova ljudi u poznim godinama, a mnogi su poletniji, emotivniji i počeli novi život”, kaže Ivanišević.

Sredinom novembra, u bračnu luku uploviće i Čordaš Samija (66) iz Subotice, rođena Mostarka, i Stevan Harangozo (73) rođen u Žedniku, odrastao u Đurđinu i Ljutovu, blizu Subotice. Stevan i Samija su se sreli na jednoj gerontološkoj proslavi, gde su se prepoznali posle 18. godina. Pre dve decenije znali su se porodično, tada su oboje bili u braku, a život ih je odveo na dve strane. Ostali su oboje bez svojih bračnih drugova, pa imali i drugi brak, a ipak ostali ponovo sami. Subotički dom ih je ponovon spojio, zavoleli su se, a pre godinu dana i verili.

Za 14. novembar zakazano je i venčanje, ali kažu, da će ga proslaviti smao sa najužom porodicom i prijateljima.Svet je mali, kažu Stevan i Samija, jer susret posle dve decenije osvećen je i slučajnim susretima njihovih unučića u vrtiću, pa su i deca podržala nakon toga njihovu ljubav.

Stevan je odmah sve saznao o Samiji, šta joj se dešavalo tokom 18 godina koliko se nisu sreli. U priči, u Domu, pomenuo je da ima kuću u Zadru i da putuje već sutradan, a Samija je na to rekla, da bi možda i ona mogla da pođe. “Ja sam to odmah prihvatio i rekao joj, dođi, imaš dobru vezu autobusom, počinje priču Stevan, koji je čim je svanulo krenuo za Zadar, gde je uz malo dalmatinskog vina i proslavio dolazak sa svojim prijateljima. Očekivao je i Samijin dolazak uskoro.

Međutim, ona mu je poručila, da bi joj najdraži poklon bio, da se vrati po nju u Suboticu, pa da tamo u njegovoj kući se upoznaju i vide, jesu li jedno za drugo. Temperametnu hercegovku, u poznim šezdesetim godinama, na čijem licu se i sada vide tragovi mladalačke lepote, uprkos sedoj kratkoj kosi, Stevan je, čini se, odmah zavoleo.

“Nisam se još ni raspakovao, već drugi dan odlučio sam da se vratim po Samiju. Nije mi billo teško da pređem tih 700 kilometara i još toliko u povratku. Ostali smo tri meseca na moru. Nisam mogao da zamislim više život bez nje, iako je imala svoja pravila oko braka. Ali bila su više prijatna, nego stroga”, kaže Stevan. Kao ozbiljne osobe, razgovarali su i kako će deca da prihvate njihovu odluku o zajedničkom životu. Ali, prelomili su, nadajući se da je tačna ona uzrečica “treća sreća”.

Stevan je praktičan čovek, stvorio je dosta toga u životu, a Samija voli duge jutarnje rituale ispijanja kafe, ali je posle toga spretna žena. Radila je kao spremačica u školi dve decenije a i po gospodskim kućama su je tražili, jer je bila savesna i vredna osoba.

“Naradili smo se oboje. Vreme je i da malo uživamo, a obaveze ćemo lako i usput”, kaže Samija, koju život nije mazio.

“Stevanova deca su me lepo prihvatila i unučad, kao i moje ćerke i unučad Stevana. Deci smo objasnili da smo se zaljubili i da planiramo zajednički život, a prošle godine Stevan me je iznenadio pred prijateljima u Gerontološkom domu vereničkim prstenom”.

Stevan dodaje da je verio rečima „draga Samija, pitam te pred ovim divnim ljudima, da li bi se udala u za mene”.

Nije to očekivala, kaže, ali je odmah pristala. Od prvog dana žive zajedno, a posle dve i po godine, najavili su i venčanje. Samija je kaže iz Mostara pobegla iz porodice kao mlada devojka, jer “babo je bio strog i njoj i sestrama”. Kasnije joj je život doneo i srećne i tužne trenutke tokom dva braka, ali Samija je jaka žena i zagrlila je obema rukama svoju novu sreću.

“Jesmo različiti, ali lako se dogovorimo. Poštovanje je najvažnije, a različita vera i nacija nisu prepreka za ljubav”, kažu dvoje vremešnih ljudi

(Kurir.rs/N. H.)

Back to top button