Život u dijaspori: ‘Sutra bih se vratio u Bosnu i Hercegovinu…’

U BiH, Hrvatsku i Srbiju stižu rekordni novčani iznosi iz dijaspore. Ali koliko su migranti danas vezani za svoju domovinu? Koliko su politički angažirani, žele li se vratiti ili sve ostaje na razini osjećaja nostalgije?

Izvor: Deutsche Welle

„Mnogi od nas često razmišljaju o tome da se jednog dana vrate”, govori Adnan Berberović, Hercegovac koji 25 godina živi u Švedskoj. “Većina ljudi taj dan dočeka tek kada ode u mirovinu. Ali, je li zaista vrijedno čekati da ostarite, kako biste ostvarili svoj san?”, pita se on.

Berberović je jedan od onih koji ne žele čekati i kao suvlasnik firme SEEBA koja se bavi poslovnim konzaltingom u Stockholmu, otvorio je nedavno podružnicu u Sarajevu. Nije se vratio u BiH, ali ne znači da u budućnosti neće. Ali otvaranje firme na bh. tržištu motiviralo je njegove dvije suradnice da se presele u Sarajevo i da od tamo vode poslove: “Riječ je o dvije sestre koje su bosanskog podrijetla, a rođene su u Švedskoj”, ponosno govori Berberović.

Iako je BiH prošle godine postala bogatija za jednu kompaniju i dva radna mjesta, prema nedavnom istraživanju Agencije za statistiku BiH, ta država je iste 2018. godine, postala siromašnija za 250 tisuća radno sposobnih građana u odnosu na 2008. godinu. Van granica BiH, prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, danas živi oko 1,7 milijuna građana, ali se procjenjuje da je broj ipak veći i zaokružuje se na 2 milijuna. Unutar granica BiH, prema statistikama posljednjeg popisa stanovništva iz 2013. godine, živi 3.5 milijuna stanovnika. Razlika je dakle svake godine sve manja. No, ima i dobrih vijesti.

Angažman iz dijaspore

U inozemstvu postoje brojne inicijative i projekti koje pokreću bh. Građane s ciljem doprinosa i razvoja njihove domovine. Emir S. koji u Beču živi 14 godina, ispričao nam je svoju priču:

„Moji prijatelji i ja smo htjeli na neki način doprininijeti razvoju BiH i zaključili smo da je najbolje investirati u mlade i u obrazovanje”, objašnjava on i dodaje da su tako nastale dvije inicijative: „Prva inicijativa je fond za stipendiranje studenata Univerziteta Tuzla, a druga je podrška kabinetu informatike moje bivše srednje škole, Gimnazije ‘Meša Selimović’. Kupili smo potrebne setove mikro-kontrolora uz čiju pomoć učenici mogu praktično učiti programiranje”.

U suradnji s nevladinom organizacijom Fondacija Tuzlanske zajednice, Emir i još dvadesetak osoba, stipendirali su pet studenata koji će ove godine primati po 150 KM mjesečno. Fond nosi ime „Prometej”, promovira sekularizam i antifašizam, a od stipendista zauzvrat traži aktivizam u lokalnoj zajednici, objašnjava Emir.

Osim toga, on s prijateljima sudjeluje i u kupovini i slanju novogodišnjih paketića za siromašnu djecu u BiH. „Beč nije tako daleko i šteta je da ne iskoristimo priliku i pomognemo koliko možemo”, govori dalje Emir, koji javnosti nije htio otkriti svoje prezime. To objašnjava sljedećim riječima: „U tome nisam jedini i smatram da se ovakva vrsta angažmana ne bi smjela koristiti za vlastitu promociju. Ovdje ima čitava grupa ljudi koja redovno pomaže, ali nikad ne pričaju o tome i mislim da je to tako i pravilno. Svatko tko voli svoju zemlju pokušava joj na najbolji način pomoći i to vidim kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva”.

Emir je prošle godine prvi put iz Beča glasao na općim izborima u BiH. „Dijaspora treba glasati. Društvo je dolje zarobljeno i oni koji žive vani vidjeli su kako funkcionira normalna demokratska država i mogu možda bolje razlučiti progresivne od destruktivnih političkih opcija”, objašnjava Emir koji svake godine u BiH provede tri do četiri tjedna.

Na pitanje da li bi se vratio u BiH, Emir odgovara: „Ne bih isključio tu opciju. Da postoji zdrava politička atmosfera, da se cijene znanje i rad, ja bih se odmah sutra vratio. Radio bih i za manje novca. Ali realno, sada ne izgleda kao da će tako uskoro biti”, dodaje on.

“Jedina veza prijatelji i članovi obitelji”

Danijela Mitrović (32) iz Novog Sada u Bonnu živi pet i pol godina, i baš kao i Emiru, jako joj je bitna zemlja podrijetla. Trudi se da tamo odlazi što češće, i to prvenstveno radi obitelji i prijatelja.

„Idem na glasanje u Srbiju, išla sam i na proteste u Novom Sadu. Uključena sam kao da sam i dalje tamo”, objašnjava ona u razgovoru za DW. Danijela smatra da je to jako važno, a naročito joj je bitno da može glasati, jer tako može utjecati tko pregovara u njezino ime: “Bitno mi je da Srbija i Njemačka imaju dobar odnos zbog svih administrativnih procedura, ali i mog života ovdje u Njemačkoj, ali i života meni dragih ljudi u Srbiji.” Na pitanje koja država joj je važnija, Danijela odgovara da je to i dalje Srbija – barem za sada.

Međutim, nisu baš svi tako politički angažirani i povezani sa zemljom u kojoj su rođeni. Kod nekih to ipak ostaje na razini nostalgije i lijepog osjećaja, te odmora. Emir Hadžimujagić rođen je u BiH, ali većinu svog života proveo je u Hrvatskoj i posjeduje hrvatsku putovnicu. Danas živi u Münchenu, i ne vidi smisao političkog ili bilo kakvog drugog angažiranja ni u jednoj, niti u drugoj zemlji.

Emir Hadžimujagić i Selma Muratović

„Emotivno sam jako vezan i za Hrvatsku i BiH. Ali ne glasam niti se angažiram u bilo kakvom smislu. Jedina veza su prijatelji i članovi obitelji koji su tamo ostali”, govori on za DW.

Emir ipak svake godine posjećuje Sarajevo i Zagreb sa svojom djevojkom, a odmor provode i na hrvatskoj obali, jer kako kaže, na obje lokacije se lijepo osjećaju. Roditelji njegove djevojke, Selme Muratović, u Njemačku su stigli 60-ih godina, i ona je rođena u Njemačkoj. Ni nju, kao ni Emira ne zanima politička situacija na Balkanu.

Iz dijaspore za Srbiju 3,1 milijarda eura

Darko Janjević iz Srbije mora pratiti političku situaciju na Balkanu jer mu je to dio posla, ali što duže živi u Njemačkoj, on sve slabije uspijeva održavati kontakte s prijateljima. “U Srbiji sam kupio stan i redovito šaljem novac dolje, ali sve slabije održavam kontakte s prijateljima i moj život se sve više premješta u Njemačku”, objašnjava Janjević, inače kolega s DW-a.

“Želim glasati na izborima u Srbiji iz Njemačke, ali čini mi se kao da našoj vladi to nije u interesu, jer je procedura previše komplicirana”, objašnjava Darko i naglašava da dijaspora treba glasati: “Ako ništa, radi ogromnog novca kojeg tamo šaljemo”.

Novac koji u Srbiju, BiH i Hrvatsku pristiže iz inozemstva nije zanemariv: Prema posljednjim službenim podacima Centralne banke BiH, u 2017. godini iznos novčanih doznaka iz dijaspore iznosio je 2,61 milijardi KM. U Hrvatsku su gastarbajteri iste godine poslali 2,12 milijardi eura, dok srpska Narodna banka ima najnovije podatke – na osnovu novčanih doznaka na adrese građana Srbije je 2018. stiglo 3,1 milijardi eura.

U sve tri zemlje se radi o rekordnim iznosima, a procjenjuje se da su duplo veći novčani iznosi koji izvana stižu neformalnim putem.

Adnan Berberović s početka priče navodi da je firma “Restart” iz Sarajeva, koja mu je proceduralno pomogla da otvori podružnicu u Sarajevu, a u čijem je on upravnom odboru, prošle godine registrirala 10 novih kompanija u BiH. Smatra da migranti iz bivših zemalja Jugoslavije ne smiju odustati od svojih domovina:

“Mnogo je problema u zemljama Balkana koji mogu demotivirati naše ljude da se angažiraju. Ali, oni ipak mogu iskoristiti najbolje iz oba svijeta – i s Balkana i sa Zapada – i tako pomoći zemljama iz kojih dolaze da brže i lakše prođu transformaciju do stabilne ekonomije. Jer, danas je cijeli svijet mobilan i digitalan i uskoro ćete moći ostvariti prihod gdje god da živite, pa zašto onda da se ne živi na Balkanu? Tu možete biti samo dobitnik”, zaključuje on.

(Dw.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)