RS napuštaju čitave porodice! U BiH nema budućnosti, iz dana u dan, sve je gore i gore…

Nezaposlenost, politička i lična nesigurnost, siromaštvo, neuređen obrazovni i zdravstveni sistem razlozi su odlaska značajnog broja stanovnika RS. U sistemske promjene više ne vjeruju, iako, Vlada RS najavljuje nacionalni program demografske obnove, javlja “Glas Amerike“.

BiH mogla bi u bliskoj budućnosti postati zemlja staraca, jer odlazi mlado, stručno i radno sposobno stanovništvo, koje sa sobom odvodi i djecu. Najčešći razlozi zbog kojih ovi ljudi napuštaju BiH, prema istraživanjima, su neadekvatan obrazovni i zdravstveni sistem, prisustvo korupcije i nepotizma, dok je nezaposlenost tek na šestoj poziciji. Na pitanje zašto odlaze u evropske zemlje najčešći odgovori su – zbog sigurnosti i uređenog sistema.

RS trenutno ima oko 964.000 stanovnika, od kojih je zaposleno 334.000, a 69.000 se vode kao nezaposleni, podaci su Agencije za statistiku BiH. 2013. godine RS je imala 114.000 nezaposlenih, a 2018. godine 69.000. Broj zaposlenih je porastao sa 308.000 u 2013. godini na 334.000 u 2018. godini. Stručnjaci pretpostavljaju da se broj nezaposlenih nije smanjio u ovih pet godina, već da je većina ljudi, sa spiska nezaposlenih, posao i bolje uslove života potražila u inostranstvu.

U ovom periodu vidljiv je i drastičan pad populacije mlađe od 15 godina – i to sa 142.000 na 100.000, što ukazuje na to da zemlju napušta radno sposobno stanovništvo koje sa sobom odvodi i djecu.

Oni koji su otišli ističu da im najviše smeta opšte stanje u kojem ne vide vlastitu perspektivu, među njima je i Srđan Jakovljević, anestetičar iz Banja Luke koji nije otišao zbog nedostatka posla. Kako kaže, godinu i po dana radio je u banjalučkom Kliničkom centru, i četiri godine u Zavodu Zotović.

“Odlučio sam da odem iz BiH zato što sam želeo bolju budućnost za sebe i porodicu i da imam veći izbor i mogućnost napredovanja, kao i veća primanja sa kojim mogu pristojno da živim”, kaže Jakovljević za Glas Amerike. Kao medicinski radnik u Njemačku je došao u junu 2018. godine i nakon 8 mjeseci ističe da je prezadovoljan i da ne planira da se vrati u BiH.

“Ovde je najbitnije da si vredan i tačan, odnos poslodavca prema radniku je nemerljivo bolji nego u BiH, slobodno vreme radnika se poštuje, poslodavac gleda da izađe u susret sto je više moguće, a i sa finansijske strane je, takođe, bolje. Ovde se osećam kao čovek. Naši medicinski radnici su cenjeni i stručni u Nemačkoj i tako se i odnose prema njima, što za BiH ne bih mogao reći”, objašnjava Jakovljević, koji ističe da u narednih 15-20 godina nema namjeru da se vrati u BiH, a da bi o tome uopšte počeo da razmišlja puno faktora treba da se promijeni, što je prema njegovom mišljenju trenutno nemoguće.

Za razliku od Jakovljevića mnogo više je onih koji po završetku školovanja u BiH ne mogu da nađu posao, a ukoliko i uspiju da se zaposle obično su u pitanju poslovi za koje se nisu školovali ili koji nisu dovoljno plaćeni. Da je situacija alarmanta pokazuje i aktuelna reakcija predsjednice RS, Željke Cvijanović koja je izjavila da je u saradnji sa Vladom počeo rad na jednom od najvažnijih projekata – nacionalnom programu demografske obnove, kako bi kroz podsticaje bio ublažen problem odlaska stanovništva. Ona naglašava da se jedan segment odnosi na natalitet, uspostavljanje boljih uslova za život, podršku mladim bračnim parovima i svima koji žele da osnuju porodicu.

“Drugi problem su pojačane migracije, odnosno odlazak značajnog broja stanovnika RS. Želimo da vidimo kako da se borimo sa ovim problemima, a pokrenuću i veliki program koji se zove – ‘Srpska društva u pokretu’ za šta je neophodna podrška institucija”, rekla je Cvijanovićeva.

Da je sistemski potrebno riješiti probleme koji se tiču demografskog razvoja istakao je i član Savjeta za demografsku politiku RS, Draško Marinković.

On je naglasio da je u RS u posljednjih 20 godina upisano za 30 posto manje osnovaca, za 20 odsto manje srednjoškolaca, što utiče i na broj upisanih studenata, ali da je u tom periodu i za 30 odsto manje rođenih. Ovakva situacija, prema njegovom mišljenju, zahtijeva sistemsku analizu da bi se vidjelo koje su socijalne i pronatalitetne mjere.

“Demografski problemi uvijek su aktuelni, ali još nemamo odgovore na nastale procese. Brza rješenja u ovoj oblasti nisu moguća, nego sistemski rad. Sagledaćemo šta će biti preporuke i koja su rješenja u zemljama u okruženju, zato što su demografski pokazatelji i procesi u RS kompleksni”, rekao je Marinković nakon konstitutivne sjednice Savjeta za demografsku politiku.

Ovom problematikom zvanične institucije trebale su da se bave mnogo ranije, jer je značajan broj mladih i školovanih ljudi već trajno napustio zemlju zbog siromaštva, nezaposlenosti, političke i lične nesigurnosti.

Ocjena Direkcije za ekonomsko planiranje u izvještaju o socijalnoj uključenosti je da nijedna vlada u BiH još nije usvojila, pa čak ni pripremila strategiju za sprečavanje odlaska stručnih i školovanih kadrova, kao najznačajnijeg resursa svake zemlje.

Oni nadalje upozoravaju da mladi ljudi zbog svega toga zapadaju u stanje očaja i beznađa, pa planiraju iseljavanje kao jedinu mogućnost da sebi osiguraju dostojniju budućnost.

Saša Stjepanović iz Banjaluke u tom pogledu više nema dilemu, nakon brojnih odlazaka i vraćanja u BiH definitivno je odlučio da spakuje kofere i preseli se u Češku Republiku.

“Imam EU pasoš, nije nikada bio problem otići. I uvijek sam se vraćao ovdje nakon nekog vremena. Zašto? Ni sam ne znam. Prijateljima, porodici, poznanicima nisam uspio da odgovorim zašto sam se, eto, opet vratio, ili nisu mogli da razumiju moje razloge. Socijalna sigurnost, utvrđena pravila ponašanja koja uveliko olakšavaju život, pravna država, sigurna egzistencija i sijaset drugih razloga nisu prevagnuli nad uvijek istom nadom da se, u međuvremenu, nešto promijenilo na bolje, da ću vidjeti bar jedan korak naprijed po povratku“, kaže za Glas Amerike, Saša Stjepanović. On ističe da ne može sebe opravdati time da je bio naivan vjerujući u sve to.

“Ne u mojim godinama, ne sa mojim životnim iskustvom, ne sa mojim znanjem i obrazovanjem. Nemam opravdanje. Pogriješio sam. Mnogo. Ova zemlja je postala mjesto u kome ni jedan čovjek, ni jedan stari, ni novi društveni sloj nije na svom pravom mjestu. Studenti služe kao kelneri, penzionisani činovnici prodaju đinđuve i vuku kolica, ljudi koji svoje ime ne umiju valjano potpisati dižu palate, gomilaju se kapitali i imanja za koja niko ne zna odgovore na pitanje: ‘Otkud i kako?’. U isto vrijeme naučnik, profesor, zanatlija pita se poslije petog u mjesecu šta će jesti sutra“, priča Stjepanović.

On ističe da je sve ‘u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se zahvatilo što više sa što manje truda’ i savjetuje svima da bježe iz BiH, jer kako kaže ‘sunce tuđeg neba grijaće vas bolje no što ovo grije’.

“Neobrazovani i nesposobni otimaju mjesto kadrima i učenima, čitavo društvo izdjeljeno je u grupe koje se uzajamno podržavaju rodbinskim, kumovskim, plemenskim, partijskim vezama, a sve drugo što nije u tom orijentalnom klupčetu – ti meni ja tebi, bezobzirno se gura u stranu“, kaže Stjepanović.

Njegovo razmišljanje očito dijele mnogi u BiH, a to pokazuju i podaci istraživanje Instituta za razvoj mladih “Kult” prema kojima je od završetka rata do sada BiH napustilo 150.000 mladih ljudi. Najviše odlaze doktori, medicinsko osoblje, programeri, inženjeri i visokokvalifikovana radna snaga. Pored opšteg stanja, finansijska situacija je jedan od glavnih razloga zbog kojeg BiH ostaje bez radnika. Poražavajući je i statistički podatak da 426.000 zaposlenih u BiH prima platu u iznosu od oko 600 KM, dok su plate poslanika u entitetskim, kantonalnim i državnom parlamentu i do pet puta veće.

Za to vrijeme mnoge evropske zemlje otvaraju svoje tržište rada za građane BiH, u čemu prednjače Njemačka i Slovenija.

“Svi podaci kojima raspolažemo odnose samo na posredovanje koje mi radimo. Tako trenutno provodimo Sprazum o zapošljavanju u Sloveniji koji se odnosi na sva zanimanja, te Dogovor o zapošljavanju radnika u SR Njemačkoj koji se odnosi samo na osobe sa srednjom medicinskom školom opšteg ili pedijatrijskog smjera“, kaže za Glas Amerike Boris Pupić, stručni saradnik za odnose sa javnošću, informisanje i izdavaštvo Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Prema njegovim riječima na osnovu analize strukture radnika koji odlaze na rad u inostranstvo evidentno je da je odlazak u Sloveniju uslovljen nedostatkom posla u BiH, te boljim platama – to su dva osnovna razloga koje kandidati navode.

“Što se tiče Njemačke tu odlaze uglavnom mladi radnici, između 18 i 30 godina starosti i stiče se dojam da oni već prilikom upisivanja srednje medicinske škole imaju namjeru da idu u Njemačku i da rade kao njegovatelji. Liberalizacija tržišta rada u Njemačkoj, mnogo bolje plate i uslovi života stvorili su trend koji je vezan za radne migracije, pa čak i za radnike koji nemaju iskustva sa domaćim tržištem rada, odnosno za radnike koji nisu bili zaposleni na domaćem tržištu rada“, objašnjava Pupić.

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH u protekloj godini u Sloveniji je izdato 16.090 radnih dozvola ili 35.999 od početka realizacije sporazuma u 2013. godini, dok je u Njemačkoj izdato 1.000 radnih dozvola ili 4.552 od početka realizacije sporazuma u 2013. godini.

“Ono što moram naglasiti jeste da Njemačka od ove godine ne nudi nikakve posebne uslove različite od ranijih godina. To je više splet krivih informacija iz medija. Novi zakon koji je trebao olakšati zapošljavanje još nije usvojen i procjene su da neće biti implementiran prije 2020. godine. Međutim, i kada se to desi i dalje će biti potrebna identična procedra u zapošljavanju kao i do sada, tako da ne vjerujem da će tu bitnije utjecati na odlaske. Ono što bi trebala biti novina jeste da više građani Njemačke i drugih država EU neće imati prioritet u zapošljavanju u odnosu na građane trećih zemalja. Međutim, ni sada to nije bila velika prepreka da se građani trećih zemalja zapošljavaju, jer je jednostavno ponuda radnih mjesta prevelika”, kaže Pupić.

Preko Agencije za rad i zapošljavanje BiH u Njemačkoj se najviše zapošljavaju osobe SSS medicinskog smjera, dok je u Sloveniji oko 23% oglasa za vozače, isto toliko za varioce, oko 10% za zidare, tesare, pa zatim i druga zanimanja u građevinskom sektoru.

Znak za uzbunu je i činjenica da se mladi u BiH već u srednjoj školi odlučuju na odlazak u inostranstvo, bilo da je u pitanju rad ili nastavak školovanja.

“U Austriji postoji program Crveno-bijelo-crvena karta koji je ustvari program namijenjen radnim migrantima u Austriji i jedan od kriterija, za traženje i dobijanje posla u Austriji, jeste i završetak visokog obrazovanja u Austriji. Budući da u ovoj državi studira veći broj studenata iz BiH sigurno je da jedan broj njih i ostaje tamo nakon završetka studija, ali tačnih informacija o tim brojevima nemamo. Postoji i program Ferijalnog rada studenata u SR Njemačkoj koji se implementira putem naše Agencije, ali uslov za program je da studenti nisu završne godine, te se svi moraju vratiti u BiH nakon ferijalnog rada“, objašnjava Pupić.

Stručnjaci upozoravaju da bi se ‘egzodus’ mogao zaustaviti samo povećanjem plata, otvaranjem radnih mjesta, zapošljavanjem sposobnih, a ne podobnih. Većina naših sagovornika sigurna je da se to neće dogoditi u skorije vrijeme, a ni da će demografsku sliku u RS promijeniti pomenuti nacionalni program demografske obnove. Smatraju da se vladajuće institucije ovom problematikom bave sporadično i da njihova rješenja obično ostaju ‘mrtvo slovo na papiru’.

Na kraju se samo od sebe nameće pitanje, ukoliko država nije u stanju da zaustavi odlazak stručnih, radno sposobnih ljudi, koji su odlučujući faktor za gradnju jednog zdravog ekonomski stabilnog društva, kakva budućnost čeka BiH i njene građane.

Freshpress.info / glas amerike