Priprema li Dodik javnost u RS-u za NATO?

Iako je i danas javnosti u bh. entitetu Republike Srpske plasirao tvrdnje o svojem “zavjetu” da “nema članstva Bosne i Hercegovine u NATO-u”, te da će tu politiku “iznijeti na nivou BiH”, sudeći po određenim zaokretima, ali i komentarima njemu bliskih ljudi, predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik na putu je da, kao i mnogo puta do sada, “prihvati realnost”.

Piše: Faruk Vele

Bez prijatelja
Mada će i dalje “na prvu” otvoreno prkositi Sjevernoatlantskom savezu, sve češće se kod Dodika i posebno njemu bliskih saradnika mogu čuti suptilni komentari o “potrebi boljeg razumijevanja pozicije RS i njenih interesa”.

Tako je Dodik danas u obraćanju poslije svečane akademije povodom održavanja Izborne skupštine Ujedinjene Srpske, koja je održana u Banjoj Luci, između poznatih ocjena o “NATO-u koji je bombardovao srpski narod” (bez, naravno, historijskog konteksta i valorizacije uloge, primjerice, Slobodana Miloševića koji je vodeći srpski narod u agresije, zločine i genocid doveo do trenutka reakcije demokratsog svijeta), ipak, vrlo znakovito, naglasio “da RS ne smije ostati bez prijatelja na globalnom nivou”.

Prema njegovim riječima, RS ne može prihvatiti članstvo u NATO, ali može saradnju sa tim vojnim savezom.

Da li je ovo rezultat međunarodnih pritisaka i nagovještaj korekcije politike na NATO putu BiH, znat ćemo uskoro.

Istina, dan ranije i portparol Saveza nezavisnih socijaldemokrata Radovan Kovačević iznio je tvrdnju da ova stranka “nema ništa protiv saradnje Bosne i Hercegovine s NATO-om uz naglasak da ta saradnja ne treba da ide u smjeru punopravnog članstva u ovom savezu”.

”Bosna i Hercegovina već sarađuje s NATO-om na nivou IPAP-a (Individual Partnership Action Plan) s tim što taj sporazum ističe u decembru ove godine. Naš stav je poznat, mi nemamo ništa protiv saradnje s NATO-om, ali smatramo da ta saradnja ne treba da ide da mi postanemo član NATO-a. U tom smislu, ostajemo potpuno privrženi Rezoluciji o vojnoj neutralnosti koja je donesena u NSRS. Nemamo ništa protiv da postoji ta saradnja i da se dogovara na godišnjem nivou, ali bilo koja vrsta sporazuma o saradnji s NATO-om mora jasno naznačeno da to ne podrazumijeva MAP i taj sporazum mora da podrazumijeva i to da jasno bude naglašeno da to ne podrazumijeva put za članstvo u NATO”, rekao je tada Kovačević.
Kovačević će i dalje govoriti da “postojeća saradnja s NATO-om može da bude produžena i dogovarana na godišnjem nivou, ali to ne može biti članstvo u NATO-u”, ali jasno je da je ovo mnogo veći korak ka ”razumijevanju situacije” i sagledavanju pozicije zemlje u vezi s NATO-o putem, nego što je to sada bio slučaj.

Najavio je i novi sastanak Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Milorada Dodika te razgovore na ovu temu.

”To je SNSD-ov prijedlog i način na koji je saradnja s NATO-om prihvatljiva SNSD-u. Podrazumijeva da saradnja s NATO-om bude na onom nivou na kojem trenutno s NATO-om sarađuje Republika Srbija i to je nešto s čim mi nemamo problem”, zaključio je Kovačević.

Mogućnost da se BiH odrekne MAP-a, a prihvati IPAP koji ima Srbija, jasno je i SNSD-u, neprihvatljiva je, kako s pozicije probosanskih snaga, tako i međunarodnih faktora. Priča o IPAP-u se u Banjoj Luci, očito, uzima kao pokušaj manevriranja, kako bi se makar usporio put BiH kao NATO-u, ili, vjerovatije, radi ukazivanje na činjenicu da i Srbija ima saradnju sa Savezom.

Povratak Đ. Latinovića
Što se BiH tiče, kako reče i general Senad Mašović, načelnik Zajedničkog stožera OSBiH, mi trebamo ispravno razumjeti da je Bosna i Hercegovina 5. decembra 2018. na osnovu odluke NATO-a prešla iz uslovnog MAP-a u potpunog konzumenta MAP-a.

”BiH danas ima MAP. Ono što se očekuje od BiH sada je da se dostavi Godišnji nacionalni program”, naveo je Mašović.

Mnogo otvoreniji pristup imao je Đorđe Latinović, nekadašnji šef kabineta bivšeg premijera Republike Srpske Milorada Dodika i savjetnik Nebojše Radmanovića u vrijeme dok je ovaj bio član Predsjedništva BiH, kao i bivši bh. ambasador BiH u Crnoj Gori.

Latinović, inače blizak Dodiku, u kolumni koju su objavile Nezavisne novine konstatira da sve vodeće političke stranke iz Republike Srpske, vladajuće i opozicione, jesu saglasne u stavu da se protive pristupanju BiH pa time i Republike Srpske članstvu u NATO.

”Ali, u dobro poznatom maniru svaka na svoj način ne propuštaju priliku da jedne druge optuže za promjenu stavova, lažni patriotizam i prodaju nacionalnih interesa srpskog naroda. U stvarnosti stvari stoje mnogo drugačije i prozaičnije”, navodi Latinović koji se ovaj put pojavio u ulozi politologa.

On je u opširnom tekstu detaljno secirao na koji način su vodeće srpske stranke u BiH govorile o NATO-u ranije, a kako danas.

”Danas u RS ponovo dominira horska atmosfera i jednodimenzionalni politički obrazac u vezi s pristupom BiH NATO-u, koji ne pružaju mogućnost demokratske rasprave i drugačijih mišljenja, sluh za argumente zagovornika pristupanja NATO-u, uz obavezno etiketiranje onih koji drugačije misle stranim plaćenicima, izdajnicima i nat(c)istima”, ukazuje on.

Međutim, Latinović ispravno primjećuje kako je specifičnost puta BiH u NATO sadržana i u činjenici da je BiH svoje opšte opredjeljenje za punopravno članstvo u NATO-u kao krajnji cilj unijela i u Zakon o odbrani BiH, ”što ovom procesu daje element obaveznosti koja se ne sreće u drugim zemljama”.

Stare greške
Naime, u članu 84. pod naslovom “Aktivnosti za prijem u NATO” Zakona o odbrani BiH usvojenom 2005. godine stoji: “Parlamentarna skupština, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a”.

Potpuno je nejasno, prema Latinoviću, a to je moguće samo u ovom našem haosu bez političke odgovornosti, da su predstavnici RS “dopustili da u Zakon o odbrani BiH uđe jedna ovakva obligatorna normativna odredba, koja priliči političkim dokumentima neobaveznog tipa, a ne jednom zakonskom aktu”.

“Živimo u geopolitičkim okolnostima koje ne trpe neopredjeljivanja i neutralnost. Mali narodi i zemlje stavljeni su na iskušenja za integrisanja u šire političke i vojne strukture. Nije li za ovako težak izbor poželjan i potreban razuman i racionalan nacionalni konsenzus svih političkih snaga u RS? Zar rasprave u vezi s ovako kompleksnim pitanjima, kojima se dugoročno određuje budućnost RS i srpskog naroda s ove strane Drine, ne bi trebalo da se vode otvoreno, slobodno i demokratski, s više znanja, stručnosti, različitih mišljenja i međusobnog respekta, u cilju iznalaženja najboljih rješenja?

Zašto kod nas u RS u javnim medijima možemo čuti samo stavove protivnika članstva BiH u NATO-u, a ne i zagovornike eventualnog drugačijih mišljenja? Mislimo li da ćemo monopolom političkog mišljenja doprinijeti boljem razumijevanju pozicije RS i njenih interesa, kod vlastitih građana, drugih strana i međunarodne javnosti? Prije bi se reklo da tako samo ponavljamo stare greške iz prošlosti, ovaj put praveći nove!”, zaključio je Latinović.