Evo zašto muslimani vole mačke? Poslanik Muhamed je jednom prilikom odrezao rukav da ne probudi mačku

Bliskoistočne religije oduvijek su posebno poštovanje ukazivale mačkama, i dovoljno je pogledati status koji su te životinje imale u Starom Egiptu pa da vam sve bude jasno.
Premda Jevreji nemaju tradicionalno neki posebno prisan odnos s mačkama, Talmud ih pominje u jako pozitivnom svjetlu: one su učitelji vrlina, i da “Bog nije dao Toru, skromnošću bismo se učili od mačaka”. Sa druge strane, hrišćani – pripadnici religije koja je nastala u jevrejskom krilu ali koja je evropska – u srednjem su vijeku ove nesrećne životinje ubijali verujući da su satanini agenti. Svašta!
Jevreji su vrlo dvosmisleni što se tiče pasa (pre nego što su Rimljani u 1. veku srušili Hram u Jerusalimu i rasejali ih po svetu, na pse se gledalo negativno, dok se kasnije gledalo pozitivno), a može se reći da je i islam sličan u tome (Kuran ne govori negativno o psima, šta više, ali hadisi, izreke koje se pripisuju poslaniku Muhamedu, vrlo su negativne zbog čega muslimani pse vide kao nečiste životinje).

Sa druge strane, u islamu nema nikakve dvosmislenosti što se tiče mačaka: one su najpoštovanije životinje. Mnogi hadisi kažu da je Muhamed izrazito zabranio progon i ubijanje mačaka.

Anegdota iz njegovog života koja se prenosi pokolenjima muslimana kaže da je jednom prilikom čuo poziv na molitvu i da je krenuo da se oblači, ali da je onda primetio da mu omiljena mačka Muiza spava na rukavu haljine; umesto da je probudi, Muhamed je makazama isekao rukav.

Druga anegdota kaže da mu se Muiza poklonila nakon što se vratio iz džamije, na šta se on nasmešio i pogladio je po glavi tri puta, obećavši joj posebno mesto u raju i dajući svim mačkama sposobnost da se dočekaju na sve četiri.

Njegov sledbenik Abu Huraira je imao nadimak “Otac mačića” jer je bio posebno vezan za ove životinje; on je tvrdio da je čuo Muhameda kako je proglasio da će jedna žena otići u pakao zato što je nasmrt izgladnjela jedno mače i zato što mu nije dala vode.

Legenda kaže i da je jedna mačka Abu Huraira spasla život Muhamedu ubivši zmiju otrovnicu; tu se verzija gore navedene anegdote spaja sa ovom: islamski prorok je pogladio tu mačku tri puta i dao joj mogućnost da se dočeka na sve četiri, a neki muslimani misle i da to što neke mačke imaju linije na potiljku zapravo obeležava dodir Muhamedovih prstiju.

Nešto kasnije, egipatski zoolog (može se mirne duše tako nazvati) Al-Damiri je u 14. veku pisao da je prva mačka nastala tako što je Bog učinio da lav kihne, zato što su se druge životinje na Nojevoj barci žalile zbog miša.

Vremenom se razvilo duboko poštovanje prema mačkama u islamu, kažu zbog njihove čistoće i zbog toga što vode računa o higijeni; veruje se da su ritualno čiste, što ne misle za pse.

Tako mačke imaju nesmetani pristup džamijama, čak i Svetoj džamiji u Meki u kojoj se nalazi Kaba. Rašireno je verovanje da mačke tragaju za ljudima koji se mole, da je hrana koju proberu za sebe “halal” (dozvoljena), da je voda iz koje su pile dobra za “abdest” (ritualno pranje ruku i nogu prije molitve).

Jedan američki putopisac i poeta, Bejard Tejlor, sredinom 19. veka zatekao se u Siriji i bio je šokiran kada je vidio da mačke slobodno bazaju tamošnjom bolnicom; uskoro je saznao da je čitava ustanova utočište za mačke, gde se one njeguju, a da je sve finansirano vakufom (zadužbinom) kojim se plaćaju njihovi staratelji, veterinari i hrana.

Britanski orijentalista Edvard Vilijam Lejn pisao je u istom periodu o tome kako je u Kairu otkrio vrt za mačke sagrađen i njima posvećen od strane sultana Bajbarsa još u 13. vijeku.

Zbog praktične koristi od mačaka koje su lovile glodare u žitnicama i drugim skladištima hrane, a posebno zbog toga što su u knjižnicama štitile knjige da ih miševi ne pojedu, prizor islamskog učenjaka zajedno sa mačkom je potpuno uobičajen, a to se prenijelo i na evropsko slikarstvo.

Na kraju da rezimiramo: mačka je “esencijalni kućni ljubimac” za muslimane.

Telegraf.rs

Back to top button