Povratničko srebreničko selo Luka u doba korone: Do sada kod nas nema niko ni da kiše

Proljetna sjetva u srebreničkom selu Luka, gdje žive bošnjački povratnici, nekako je bacila u drugi plan koronavirus i sve ono što on sa sobom nosi.

Hamo Zulanović, predsjednik ove mjesne zajednice, priča nam da kod njih do sada niko nije ni kihnuo, a kamoli da je obolio od korone. Oni nemaju dezinfekcionih sredstava, nekako su se snašli za maske da imaju kada siđu do Srebrenice, ali najteže im pada što nemaju potpore u proljetnoj sjetvi.

– Skupština općine Srebrenica nama je svim predstavnicima mjesnih zajednica dodijelila ulogu šefa kriznog štaba svoje mjesne zajednice i da vodi računa o svojim stanovnicima. Kako pored redovnih aktivnosti, tako i u vanrednoj situaciji koja vlada sada zbog korone. Što se tiče moje mjesne zajednice, hvala Bogu do sada nema niko da kiše, a kamoli da je obolio, što je dobro. A druga stvar, što se tiče proljetne sjetve, tražio sam od Vlade RS-a pomoć i dobio pet paketa na kompletnu mjesnu zajednicu. Znači, od 52 porodice njih pet je dobilo osnovno, 25 kilograma sjemenskog krompira, nešto malo mrkve, luka… A sjetva je itekako u jeku i kako da budem zadovoljan!? Pa ta pomoć nije niti jedan posto na broj stanovnika, a neprestano slušamo da treba obrađivati zemlju, sijati – priča nam Zulanović.

Najlakše je sjediti u kancelariji i zvati

Podsjeća da je u Srebrenici formirana kancelarija zbog koronavirusa.

– Iz te kancelarije jednom su kod mene došla dvojica koji su dovukli dva paketa dvojici samaca koji nemaju nikoga. Nikad više. Nazovu, ali ništa više od toga, a da ne pričam o parama koje primaju za to, a ne rade ništa. Najlakše je sjediti u kancelariji i zvati druge. Ali jučer i unazad pet-šest dana, kada sam bio kod načelnika, rekao sam im da dođu. Imaju maske, rukavice, odijela zaštitna, mogu doći među ljude, to se odnosi i na njegove zamjenike. Red bi bio da nas neko posjeti, da vidi kako živimo. Imamo bolesnih, hroničnih bolesnika i da nam nije jednog čovjeka koji nam dovozi u određenim intervalima lijekove, ne znam šta bilo s nama – govori nam Zulanović.


Upitali smo da li imaju dezinfekcionih sredstava, zaštitne opreme. Kako se snalaze za osnovne potrepštine.

– Mi nemamo dezinfekciona sredstva. Dobio sam 55 maski, to mi je dao Krizni štab općine Srebrenica. To je sve, po pitanju zaštite. Međutim, zahvaljujući jednoj nevladinoj organizaciji, odnosno, jednom našem čovjeku iz Srebrenice koji živi vani, dobio sam od njega 85 maski. Rukavica nikada niko nema, nego radnih. Kada siđete u Srebrenicu, zaustavlja vas policija, pita zašto nemamo rukavica – kazuje Zulanović i dodaje:

Najgore je za penzionere

“Snalazimo se kako znamo i umijemo. Jedan čovjek i ja u selu imamo kombi i popišemo šta kome treba od namirnica i kupimo to u Srebrenici. Imamo ljude kojima je ograničeno kretanje poput penzionera i to nam je najteže. Njima je omogućen izlazak utorkom i petkom od sedam do 10 sati. Vi kada iz sela Luka krenete u sedam sati, u Srebrenici ste u pola deset. Kako u tih pola sata da takvi ljudi nešto obave, podignu penziju ili kupe neke namirnice. Kako da to urade, da li je iko mislio o tome kada je donosio ovakve mjere i za ljude koji žive u udaljenim mjestima”.

Izvor: Faktor