Bez dijaloga i konsenzusa BiH nema sigurnu budućnost
Ako se ovako nastavi sa oduzimanjem nadležnosti, pritiscima, ako se, a lako je, ne obezbjedi puna ravnopravnost, imat ćemo stalne tenzije ka samoopredjeljenju do otcjepljenja, do koga će doći kada tada, poručio je u intervjuu za Dnevnik TV1 potpredsjednik SNSD-a i delegat Kluba Srba u PS BiH Nebojša Radmanović.
TV1: Je li nakon odluke Međunarodnog suda pravde okončana, kako su je neki nazvali, najveća kriza poslije Dejtona?
RADMANOVIĆ: Skloni smo davati u BiH krupne ocjene o raznim situacijama, pa tako i ovu najvećom krizom, poslije Dejtona. Mislim, kada se prisjetimo mnogih situacija, da to nije tako. Mislim da je povod za krizu okončan. No, kriza ne može biti završena odlukom nekoga daleko od BiH. To moramo mi u BiH završiti. Sa strane mogu pomoći ili odmoći što često rade, ali ipak ostaju svi problemi nama i ima ih mnogo u BiH. Odlukom nije okončana ukupna kriza. Dio jeste.
TV1: Veoma je važan dijalog između Bošnjaka i Srba, te Hrvata. Da li negiranje genocida u Srebrenici, pa i od političara iz RS, doprinosi izgradnji povjerenja i dijaloga Bošnjaka i Srba?
RADMANOVIĆ: Neophodno je izgraditi povjerenje među svima u BiH. Iz mog ugla to ide presporo jer političari tome nisu dorasli. Iz takvog odnosa pojavljuju se razne priče o genocidu. O genocidu svi možemo pričati iz različitih uglova. Svi u BiH imaju različite poglede na to. Ne mislim da je razgovor o genocidu posebna stvar koja ruši odnose u BiH, ali može doprinijeti lošijim ili boljim odnosima, ovisno kako tome pristupamo.
Moramo i to shvatiti kao i druge probleme o kojima moramo razgovarati i doći do približnih stavova. Mislim da pored ovoga što je eskaliralo ima i drugih važnih problema oko kojih se ne slažemo i koji remete život i budućnost BiH.
TV1: Morate priznati kada je riječ o genocidu tu postoje sudske odluke. Koji su to problemi koji opterećuju državu i odnose između konstitutivnih naroda?
RADMANOVIĆ: Prvi i najkrupniji je pristup unutrašnjoj organizaciji i raličito tumačenje Dejtonskog sporazuma, a posebno njegovog Aneksa 4. U raznim fazamo poslije rata političari su različito mislili i nikada nije bilo konzistentnog stava. Zbog toga proizilaze brojni problemi koji nose niz drugih koji govore o stabilnosti i odnosima među vodećim partijama, te o odnosima prema EU i stabilnosti koja nose strana ulaganja. Probleme ne rješavamo, već ih multiplikujemo.
TV1: Zašto je to teško pomiriti i riješiti probleme? Jedni se zalažu za jaku državu. Postoje ideje za teritorijalizacijom. Za reformom Ustava. Zalažu se i za dejtonski izvornu BiH. Kako pomiriti te stavove? Postoji li način da se počnemo baviti životom, ekonomijom, zapošljavanjem?
RADMANOVIĆ: Ne može se politikom prestati baviti ni u razvijenijim zemljama. U BiH je to prirodno, gore i teže. Moramo se prestati vbaviti politikanstvom, odnosno raznim upotrebama dnevnim društva za političke grupe. Moramo se sjesti i dogovoriti bez posrednika sa strane.
Mi iz RS imamo zamjerke na urušavanje Dejtona i prenošenje nadležnosti sa entiteta na BiH. U FBiH, kada su bošnjački političari u pitanju, smatra se da još više stvari treba prenijeti na državni nivo. To je sukob koji se ne može riješiti dok strpljivo ne sjednemo za sto i dođemo do rješenja. Bilo je mnogih pokušaja stranaca da dođemo do rješenja po njihovom nalogu i nije uspjelo, pa neće ni ubuduće.
TV1: Bazičnog dogovora nema 10, 15 godina. Da li je rješenje što prije postati članica EU? Kako vidite odnos EU i BiH?
RADMANOVIĆ: Prije deceniju vidio sam kao rješenje baš to iz pitanja. Da što prije postanemo članica EU. Danas više ne jer se EU prije deceniju brzo razvijala i činilo mi se da će i ovih nekoliko država u regiji postati članice. Prateći razvon Unije i shvatajući je kao jednu najrazvijeniju asocijaciju, mislili smo da tome pripadamo i da unutar takve zajednice brzo rješavamo probleme koji su nasljeđeni. Pripadao sam onim grupama i danas pripadam, koji misle da što prije treba postati član EU.
Mislim da EU nije znala šta da radi s našim zemljama, ušla je u svoje probleme i danas još teže, pa nisam siguran da danas mislim kao prije deset godina. Zato nisam siguran da je to potpuno rješenje za BiH. Ali treba ostati težnja da se približavamo.
TV1: Šta je rješenje?
RADMANOVIĆ: Bazični dogovor u BiH uz njegovanje dobrosusjedskih odnosa. To dvoje ne radim, a one su preduslov za brži put ka EU kakva god da bude u budućnosti. Mi njesmo Evropljani iako nismo na stepenu razvoja kao Njemačka…
TV1: EU je olako priznala da je shvatila sve probleme zemalja regije. Zna li Rusija šta radi? Želi li se preko ovih zemalja naduravati s EU, manipulirati i trgovati interesima ovdje?
RADMANOVIĆ: Nemam podatke da bih decidno odgovorio, ali na osnovu ranijih perioda, moram reći da sam ubijeđen da je Rusiji važno da bude pozicionirana na Balkanu. Bilo je i ranije. Neke unutrašnje slabosti Rusije dovele su do toga da u jednom periodu koji je bio dug nije bilo uticaja ovdje. Sada sam siguran da ima zbog investicija kako ovdje, tako i EU preko naftnih derivata. Postoji značajan uticaj i na to smo upozoravali ranije Evropljane.
Ovdje, osim ruskog prodire i turski uticaj. Srbi vole Ruse i ta osovina će uvijek postojati. Bošnjaci Turke i to je normalno, ali nije da to Evropljani prespavaju. Sada od Federike Mogerini čujemo da neki drugi ovdje utiču. Pa normalno, velike sile su ovdje uvijek pravile granice, a neki misle da će se sada odreći uticaja. Neće.
Ne možemo na to uticati ali se između sebe možemo dogovoriti kako da živimo i na koga da se oslanjamo, a evropljani mogu biti inventivniji.
TV1: Aleksandar Vučić dolazi u BiH. Dijalo, budućnost, saradnja. U isto vrijeme ministar sigurnosti Dragan Mektić tvrdi da predsjednik RS Milorad Dodik ruši Vučića. Kako to komentirate?
RADMANOVIĆ: U regionu, moramo priznati, Vučić je taj koji u nevjerovatnim situacijama pruža ruku pomirenja i daje šansu svima i iskreno želi pomirenje. Srbija i on doživljavaju napade s raznih strana, pa i iz BiH. On ipak pruža ruku. To treba prihvatiti i cijeniti i to je šansa za pomirenje u regionu.
Priča na relaciji Sarajevo – Banja Luka – Bograd je bilo i prije i one se pojačavaju zavisno od toga gdje su izbori i ko je protiv koga. Svima je jasno da su odnosi između banja Luke i Beograda bolji nego u ranijim vremenima, da su i odnosi Dodika i Vučića dobri. Tako će se i nastaviti. To je dobro za BiH u cjelini. Kada ne bi tako bilo imali bismo razne probleme.
Kada su u pitanju oni koji svašta pričaju i koji zahvaljujući novinarima dolaaze na ekrane i u novine, ljudi koji budu izabrani na odgovorne funkcije, pa sebi dozvole svakakve gluposti da pričaju, onda je to degutantno komentarisati.
TV1: Želite reći da Mektić ne govori istinu?
RADMANOVIĆ: Nisam ni došao do toga da procjenjujem govori li istinu, već o njegovom nastupu i pričama koje su naprosto nevjerovatne. To što govori o sukobu lidera iz RS i Srbije je netačno.
TV1: Stanje u RS – mladi odlaze, nema zapošljavanja, ambis, tako kaže Savez za promjene. Je li to istina ili opoziciono djelovanje?
RADMANOVIĆ: Uglavnom opoziciono djelovanje, ali ima problema realnih ovdje. Ekonomski problemi su opteretili RS, pa i cijeli region, ali i pola Evrope. nisu ipak ni približni kako govori malobrojna opozicija, koja ništa ne nudi već samo kritikuje i izvlači razne podatke kako bni stanje pokazala još težim. Tačno je da je kriza duboka, ali RS nalazi rješenja. Vidjet ćete uskoro ozbiljne projekte, koje nismo ni najavili, koji će pokazati kako se brže i bolje razvijati.
Tačno je i da je velika stopa nezaposlenosti. Ali je tačno da RS u prošloj godini ima više zaposlenih nego ikada. Industrijska proizvodnja je rasla i ukazuje da može biti mnogo bolje. No kada pogledate recimo Hrvatsku, članicu EU, ima veći odljev mladih nego RS.
TV1: Predsjednik RS i SNSD-a Milorad Dodik često govori o samostalnosti i otcjepljenju RS. Vi ste izjavili da „ako se ovako nastavi, do toga će doći kad tad“. Šta podrazumjevate pod ovim „ako se ovako nastavi“?
RADMANOVIĆ: Dio odgovora je u prethodnim pitanjima po pitanju situacije u BiH. Ovako kako se ponašaju lideri iz, prije svih, bošnjačkog naroda, neće se ni prestati s krizom i ona će se produbiti uz stalne tenzije i stalno će se govoriti o pravu na samoopredjeljenje, pa i na otcjepljenje. Najbrojniji narod kome je stalo do jačanja države mora popuštati drugim konstitutivnim narodima, a ne stiskati ih. To se ne dešava.
To ide na štetu i BiH i Bošnjaka kada se entitetima pokušavaju uzeti ranije dogovorene nadležnosti. Svijet ide u decentralizaciju. Zar to ne pokazuje ljudima u BiH kretanje u budućnosti. To je ono što kažem – ako se ovako nastavi sa oduzimanjem nadležnosti, pritiscima, ako se, a lako je, ne obezbjedi puna ravnopravnost, imat ćemo stalne tenzije ka samoopredjeljenju do otcjepljenja, do koga će doći kada tada. Vjerujem u dijalog i razum ipak.
(Vijesti.ba)