Kazna – pridike, ćošak ili “klupa”

Djetetu morate kratko i jasno objasniti šta ne valja u njegovom ponašanju i zatim ga upozoriti šta slijedi ako ne prestane ili ne promijeni ponašanje. Ako to ne upali – izbacite ga iz igre, to jest pošaljite “na klupu”

 


Slanje u ćošak jedna je od omiljenih odgojnih metoda naših baka, nana i roditelja. Bio je to veliki napredak u poređenju s batinama koje su nekada bile osnovni način odgoja. Ipak, u piljenju u zid ima nečega ponižavajućeg.

Djeca ne bi bila djeca kada vam ponekad ne bi pokidala živce. Kažete im da prestanu tući mlađeg brata, da prestanu crtati po zidovima, ili prosipati vodu po stanu, a oni samo prkosno nastavljaju dalje! Pokušajte djelovati pedagoški.

Osnovno pravilo

Zato duboko udišete, stežete zube, brojite do tri, a potom se bacate ukoštac s djetetovim NEĆU. Dobro je da ne planete odmah, jer ako dijete nije bilo upozoreno na kaznu koja ga čeka, onda nije ni pošteno kazniti ga.

Sjetite se osnovnog pravila: djetetu morate kratko i jasno (s naglaskom na kratko!) objasniti šta ne valja u njegovom ponašanju i zatim ga upozoriti šta slijedi ako ne prestane ili ne promijeni ponašanje. Ako to ne upali – izbacite ga iz igre, to jest pošaljite “na klupu”.

Koristeći se dosljedno ovom tehnikom, pomoći ćete sebi da ne planete, označit ćete djetetu granice do kojih može ići i dat ćete mu priliku da prekine s agresivnim zanosom koji ga je ponio. Osim toga, naučit ćete dijete da i drugi imaju svoja prava i da će, ako ih narušava, i njegova sloboda biti ograničena.

Šta je “klupa”

“Klupa” je preuzeta iz sportskog žargona. Poslati dijete “na klupu” znači prekinuti loše ponašanje i poslati ga u sobu ili ga jednostavno staviti da sjedi na stolici, ali ne licem prema zidu, niti prema TV ekranu, naravno!

Kad jednom odaberete mjesto, bilo bi dobro da to bude uvijek isto. Slanje na klupu je odlična metoda koju možete koristiti kod ozbiljnijih prekršaja, kada više ne možete ignorirati djetetovo “divljanje”.

Važno je da se dijete u tom trenutku osjeća izolirano od ostalih ukućana, ali ne napušteno, ni poniženo. Postupak izvedite smireno, bez puno priče, objašnjavanja ili osjećanja krivice.

Koliko godina – toliko minuta

Kazna ne smije trajati predugo. Psiholozi kažu da je osnovno pravilo da bi dijete trebalo biti u kazni onoliko minuta koliko ima godina. Ova kazna nije primjerena za djecu mlađu od dvije i po godine!

Starijoj djeci možete ostaviti mogućnost da sama odluče kada će izaći, odnosno, možete im reći da se mogu vratiti tek kada se smire.

Ne držite pridike dok je dijete “na klupi”

Kada ljutito dijete pošaljete “na klupu”, ono će se vjerovatno primiriti. To bi vas moglo potaći da krenete u beskrajno objašnjavanje (najčešće vas grize savjest što ste ga kaznili, pa opravdavate sami sebe).

Zapamtite da vas u tom trenutku dijete neće slušati jer, je i samo bijesno. Ako vas i sluša, ono što čuje vjerovatno nije lijepo, jer ga kritikujete, a možda i vrijeđate. Osim toga, na taj način dijete neće doći do prijeko potrebnog predaha i razgovor će zbog stalnog pritiska biti onemogućen. Time Out je potreban vama isto koliko i djetetu, zato ga iskoristite!

Šta poslije kazne

Nakon kazne, ponašajte se normalno. Nemojte pokazivati da vam je bilo teško što je dijete bilo u kazni jer ćete mu poslati pogrešnu poruku. Naravno, važi i suprotno – ne ljutite se! Kazna je odrađena i život ide dalje.

avaz.ba

Back to top button