Sirijac proučio ezan u Al Hambri i izazvao oduševljenje kod turista /VIDEO/

Ljepotu gradova islamske Andaluzije nije moguće dokučiti dok ih čovjek ne vidi i tek mu tada postaje jasno zašto su muslimani cijelog svijeta toliko žalili za Endelusom i još ga nikad nisu prežalili!

Alhambra

Naš termin za obilazak Alhambre bio je u večernjim satima. Kažu da zbog određenih detalja noćni obilazak ima svoje prednosti, mada smo mi zažalili što to nije bilo danju da vidimo i okolinu, a ne samo dvorac. Uprava muzeja formira grupe od najviše 30 posjetilaca i svaka grupa ima svog vodiča koji objašnjava putem bežičnog mikrofona, a mi ga slušamo preko slušalica koje smo zadužili.

Prvi prizor prije ulaza unutar zidina dvorca jeste velika katedrala koja je napravljena na mjestu centralne džamije koju su srušili odmah nakon osvajanja Granade. Zatim, na ulazu u Alhambru ispred nas se ispriječila velika okrugla građevina na dva sprata koja je predstavljala rezidenciju kralja koji je osvojio Granadu. On je naredio da se napravi dvorac koji će zasjeniti Alhambru. Međutim, kada je dvorac bio završen i trebao da se u njega useli, kralj je razgledao dvorac i rekao: “Srušili ste nešto što se nigdje na svijetu nije moglo vidjeti, a napravili ste nešto što se može svugdje vidjeti!” Zatim se okrenuo i nikada u tu građevinu nije uselio.

Alhambra iznutra

Ulazak u Alhambru je u potpunosti promijenio naše emocije. Ljepota, sjaj i raskoš koji su izgrađeni od potpuno prirodnih materijala. Dvorišta sa fontanama i tekućom vodom posvuda, ružičnjaci sa ružama raznih boja, sve je to nešto što čovjeka jednostavno ispuni pozitivnom energijom. Odaje dvorca su tako uređene da je svaka od njih posebna i daje zaseban ambijent. Mermer, rezbareno drvo, stalaktiti, prirodne boje, prirodna svjetlost, uklesani ajeti, hadisi i mudre izreke, sa najčešćim motivom koji glasi; “La galibe illellah!” (“Nema pobjednika osim Allaha!”). Centralno dvorište sa manjom fontanom i vodom koja se razliježe i u kojoj se u potpunosti oslikava glavni dio Alhambre, tako da se dobiva dupla slika. Dvorište sa fontanom lavova predstavlja fenomen koji ni do danas nije objašnjen. Fontana se sastojala od centralnog mlaza vode u sredini, a sa strana 12 lavova podignute glave. Jedan od njih na početku sahata spusti glavu i na njegova usta teče mlaz vode. Kada se napuni sahat, on podiže glavu i voda prestaje da teče, a sljedeći spušta glavu i voda počinje da teče iz njegovih usta – 12 sati, 12 lavova i tako neprestano. Pokušali su da otkriju sistem po kome to funkcioniše i, naravno, pokvarili tu funkciju fontane koju više nikada nisu mogli vratiti.

U tom ambijentu se ne možete oteti utisku kako su prijašnje civilzacije zaista bile naprednije, što se u jednom kur’anskom ajetu izričito navodi. Još važnije je, po meni, da su prijašnje civilizacije bile humanije, prirodnije i tako pozitivno djelovale na čovjeka, za razliku od ove današnje zapadne civilizacije. (Dio reportaže dr. Zuhdija Adilovića “Put u Endelus”)