OVO JE NAJTUŽNIJA PRIČA U SRBIJI: Centar za socijalni rad oduzeo tek rođenog Nikolu jer prozori na kući slabo dihtuju?!

Gorici Milojković (22) iz Velike Ivanče, Centar za socijalni rad oduzeo je sina starog 20 dana, zbog navodno neadekvatnih uslova života. Dijete je oduzeto prije 20 dana, i do danas ni Gorica ni njena porodica ne znaju šta je sa djetetom, ni da li će im biti vraćeno.

Gorica je rođena sa smetnjama u razvoju. I ona i njena dva brata išla su u Školu za specijalno obrazovanje.

– Gorica se udala za jednog momka iz sela, ali je on puno pio i zato smo ga otjerali iz kuće. To je bilo u njenom petom mjesecu trudnoće. Ona je sve vrijeme bila kod nas u kući, sa nama i dvojicom braće. Uoči Nove godine, 29. decembra se porodila. Dobila je sina Nikolu. Niko od nas nije bio srećniji. Nismo ni slutili šta će da se desi”, kaže Goricin otac Rade.

Rade kaže i da je, poslije porođaja, dolazila patrožana služba iz mladenovačkog Doma zdravlja.

“Gorica je bila toliko srećna što je dobila Nikolu. Brinula je o njemu, dojila ga…Nikola nam je obasjao kuću. I onda su prije 20 dana došli ovi iz Centra za socijalni rad. Ja nisam ni bio kod kuće. Bile su Gorica i moja supruga. Uhvatile su ih na prepad, na brzinu. Dali su Gorici neki papir da potpiše. Ne znam ni koji, jer nam nisu ostavili duplikat i odnijeli su dijete. Kada sam stigao kući, Nikole nije bilo, a njih dvije obje plaču i kukaju”, priča Rade.

On kaže da su njegovoj kćerci Gorici rekli samo da dijete nema adekvatne uslove za život, da je kuća stara, da “duha od prozora” i da dijete ide u Dom u Zvečansku. I tako se završilo.

“Dva puta sam od tada išao u Centar za socijalni rad, ali je žena koja je vodila slučaj otišla na bolovanje. Juče me je zvala telefonom. Rekla mi je da mogu da dođem po nosiljku i ćebence. Rekao sam joj da nosiljku mora sama da vrati, ali sa mojim unukom unutra”, kaže Rade.

On kaže i da njihova kuća jeste stara, da nemaju redovna primanja, ali da imaju dosta imovine, traktor, baštu, stoku i da on sa sinovima može da zaradi dovoljno za njihovu porodicu.

“Zar je siromaštvo grijeh u Srbiji? U mojoj kući niko nije gladan. Ne bi bio ni moj unuk Nikola. Uradiću sve da se moj unuk vrati kući. To mi je jedina želja, kaže Rade.

On kaže i da ga je danas posjetio seoski sveštenik, ljudi iz opštine, da je razgovarao sa advokatima.

– Opština je obećala da će mi pomoći oko kuće, da to bude bolje, funkcionalnije. Biće to gotovo za 15-tak dana sve, a onda će morati da mi vrate mog Nikolu. Mi i ne znamo gdje je on, da li je u Domu, da li su ga dali nekoj hraniteljskoj porodici, ali uradićemo sve da nam se vrati kući, kaže Rade.

Sa Radetom smo se čuli dok je bio na imanju, sat i po od kuće. Kaže da kćerku i suprugu ne može da smiri od kad im je oduzeto dijete.

“Gorica samo plače, pati, kao i svaka majka. Ona jeste bila u Specijalnoj školi, ali je sposobna da bude majka, to svi znaju”, kaže Rade.

Jedna od komšinica Milojkovića kaže da su oni bili presrećni kada se Nikola rodio.

“Znam da su odmah otišli u prodavnicu i kupili sve za dijete. I prašak i bohor i vodu… Nisu uopšte žalili pare za unuka. Gorica je vrčo čista, brižna majka. Oni su svi poštena porodica, i zbog siromaštva, nisu smjeli da im uzmu dijete jer u selu ima i siromašnijih porodica, pa su sva djeca uz roditelje. Ako su to uradili zbog Gorice, morali su prvo da urade neko psihološko vještačenje, da neko stručan utvrdi da li je ona sposobna, a ne tako da joj na brzinu oduzmu dijete, kaže komšinica Milojkovića.

(Kurir)

Back to top button