U rodnom mjestu Željka Komšića: Otac mu je Hrvat iz Kiseljaka, majka Srpkinja iz Doboja, žena Bošnjakinja iz Sarajeva…

Sa suprugom je odrastao u istom neboderu, on na 15., ona na 10. katu, a prije deset godina dobili su kćer Lanu. Sarajlije ga vole i jer još živi u stanu naslijeđenom od oca Marka, a ta se ljubav nekako proširila Bosnom, ali, očito, samo među Bošnjacima

Zahvaljujući glasovima Bošnjaka Željko Komšić u tročlanom državnom Predsjedništvu BiH postao je predstavnik Hrvata, koji ga tamo ne priznaju svojim. Biran je po nacionalnom ključu, koji je njegovim izborom zapravo izigran, te Izbornom zakonu koji je Ustavni sud proglasio neustavnim, piše Jutarnji list koji donosi veliku reportažu novom hrvatskom članu Predsjedništva BiH.

Sve to događa se u federalnoj državi s elementima konfederacije koju čine entiteti Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpske te Brčkog distrikta, koja ima krvavu prošlost i ne tako sjajnu budućnost. Društveno i politički skrojena je po krvnim zrncima i zamišljena da je zajednički vode najbolji Bošnjak, najbolji Srbin i najbolji Hrvat. Bosna, dakle, nije nimalo jednostavan sustav pa činjenica da je vodi Bosanac, što Komšić politički jest, samo još dodatno sve komplicira.

Branio Sarajevo

Njegov otac Marko Hrvat je iz Kiseljaka, majka Danica Srpkinja iz Doboja, a supruga Sabina Bošnjakinja iz Sarajeva. Majku su mu u okruženom Sarajevu ubili Srbi, od kojih je i sam u uniformi Armije BiH branio rodni grad u krvavom ratu koji je izbio netom nakon što je diplomirao pravo.

Željko Komšić i supruga Sabina

Za ratne zasluge nagrađen je priznanjem Zlatni ljiljan, za političke funkcijom predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva, načelnikom općine Novo Sarajevo, zamjenikom gradonačelnika Sarajeva te prvim veleposlanikom BiH u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. Na općim izborima 2006. je izabran za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, na sljedećim isto, ali s dvostruko većom podrškom.

Zbog izbornog zakona morao je pauzirati jedan mandat pa se sada vratio na velika vrata, više ne kao SDP-ovac, nego kao predsjednik Demokratske fronte, lijevo-unitarističke stranke koju je osnovao u međuvremenu.

Sa suprugom je odrastao u istom neboderu, on na 15., ona na 10. katu, a prije deset godina dobili su kćer Lanu. Sarajlije ga vole i jer još živi u stanu naslijeđenom od oca Marka, a ta se ljubav nekako proširila Bosnom, ali, očito, samo među Bošnjacima. Kako objasniti da kao Hrvat na drugom kraju države, u Bihaću u kojem živi 90 posto Bošnjaka, glatko pobjeđuje ostavljajući iza sebe čak pet bošnjačkih kandidata, među njima i Šefika Džaferovića, koji će postati njegov bošnjački kolega u Predsjedništvu.

S druge strane, u Kiseljaku, gdje su većinski Hrvati, ne može dobiti ni 13 posto glasova i pobjeđuje ga HDZ-ovac Dragan Čović. A i to što je tamo dobio, glasovi su Bošnjaka. Nije tajna da ga Hrvati ne vole, no u Kiseljaku ga preziru. U mjestu odakle i sam potječe čak je i najuža rodbina rezervirana kad je riječ o Željku Komšiću. Drago im je zbog obiteljskih veza, ali ne ustručavaju se otvoreno reći da on nije dobro rješenje za hrvatsko pitanje.

Tri linije

Po jumbo plakatima Milorada Dodika, Šefika Džaferovića i Dragana Čovića, koji izviruju iza svakog zavoja krivudave Bosne na putu od Broda do Sarajeva, vrlo lako je pratiti kojem entitetu pripada komad države kojim prolazimo. Komšića nismo vidjeli nigdje, a ne bismo naišli ni na onaj jedan jedini polupokidani portret oblijepljen oko stupa u Bilalovcu, da nismo do glavnoga grada odlučili ići preko Kiseljaka.

Tri linije Komšića potječu iz kruga od oko 20 kilometara u ovome kraju, a međusobno nisu rodbinski povezani. Željkovi su iz Datića do kojih se dolazi preko Bilalovca, a obiteljski nadimak im je Marjanovići. Bliže Kiseljaku, iz Parževića je Ivo Komšić, bivši sarajevski gradonačelnik, a iz samog Kiseljaka dolazi loza Davida Komšića, danas Zagrepčanina na zlu glasu zbog ubojstva djevojke Kristine Krupljan.

Datići su na brdu, a na samom vrhu kuću je sagradio Željkov djed prije stotinu godina. Otac Marko ju je obnovio prije tridesetak, ali od rata nije gore došao nijednom, rekao je da bi mu srce puklo kad bi je vidio. Do nje se ide asfaltiranim putem koji ubrzo postaje makadam, a on se nakon nekog vremena pretvara u blatnjavi šumski put.

Marko je imao čak 14-ero braće i sestara, jer mu se otac dvaput ženio. Najbliže djedovini živi Marijan Komšić, Željkov bratić, sin Markova brata Ante. On i majka mu Anđa objasnili su nam kako je izgledalo njihovo golemo obiteljsko stablo u kojemu je jedna grana, ona sarajevska, najviše izrasla.

– Svi su se bavili poljoprivredom, a uz to su radili u tvrtkama. Moj otac je bio građevinac. Stric Marko jedini se školovao. Završio je gimnaziju u Sarajevu, a u to vrijeme to su napravila samo tri čovjeka iz Kiseljaka. Poslije je postao direktor u Mirovinskom – kaže Marijan.

Osim njih u Sarajevu i jedne Markove sestre u Novom Sadu, većina obitelji ostala je na području Kiseljaka. Od sve braće i sestara, Marku su žive samo još dvije sestre.

– Zadnja je umrla prije tri mjeseca, a najstariji brat nestao je još u Drugom svjetskom ratu. Bio je crnokošuljaš. Svekar je znao pričati da mu je on bio najdraži, najvredniji i najsličniji njemu od sve djece koju je imao kasnije – kaže Anđa.

Tijekom posljednjeg rata poginula su dva bratića Željka Komšića, jedan je bio zatočenik, a sestričnu su brutalno zlostavljali. Jedan od poginulih bio je i Marijanov brat Pero.

– Ovaj teren su držali muslimani, tu nedaleko od kuće Pero je došao u izvidnicu, oni su zapucali, metak se odbio od grane direktno u njegovo srce. Umro je na mjestu – kaže Marijan. Unatoč ratnim ranama, Marijan kaže, mora se živjeti zajedno, mora se naći zajednički jezik s Bošnjacima.

Nastavak reportaže čitajte OVDJE.

(Jutarnji/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Back to top button