‘Dobrodošli u Sarajevo, dobrodošli u zemlju u kojoj zakoni logike ne važe…’
Njemačka akademija za jezik i pjesništvo je za svoje proljetno zasjedanje izabrala Sarajevo, “bure baruta u srcu Balkana i kap krvi na rubu Europe”. To je, pored makedonske krize, jedna od tema pisanja njemačkog tiska.
Njemačka akademija za jezik i pjesništvo već nekoliko godina svoja proljetna zasjedanja održava u europskim gradovima s ciljem umrežavanja pisaca i naučnika, ali i institucija. Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) piše kako je za ovogodišnje svoje zasjedanje ta akademija izabrala Sarajevo, “grad čije ime svako zna, ali o čijoj sadašnjosti, kako se ispostavilo, većina gostiju malo zna. No, bolje mjesto za diskutiranje o ostavštini Europe, njenim vrijednostima, propustima i njenoj budućnosti Akademija nije mogla izabrati. Sarajevo, to je bure baruta u srcu Balkana i jedna kap krvi na rubu Europe.”
Ožiljci rata u sarajevskom asfaltu
U nastavku članka se FAZ osvrće na opsadu Sarajeva i velika stradanja u tom gradu za vrijeme rata u BiH, na što su se nužno osvrnuli i sudionici zasjedanja Njemačke akademije za jezik i pjesništvo. U tom kontekstu FAZ spominje i “Sarajevske ruže”: “Gdje god je tada jedan čovjek ubijen na ulici, danas na to podsjećaju ožiljci u asfaltu. Oni su ispunjeni crvenom bojom i nazvani ‘Sarajevskim ružama’. Četvrt stoljeća nakon početka rata ta crvena boja se čini izblijedjelom. Bezobzirno se prolazi pored njih, prašina ulice ih čini gotovo nevidljivima. Četvrtog dana zasjedanja je pao snijeg. Kad se počeo topiti, Sarajevske ruže su izgledale kao da su natopljene svježom krvlju. Pet dana je Akademija bila u Sarajevu. ‘Dobro došli u Sarajevo, dobro došli u jednu zemlju u kojoj zakoni logike ne važe’, kazao je Senad Pećanin u pozdravnom govoru u konferencijskoj sali Bošnjačkog instituta.”
Nastavljajući se na daljnja objašnjenja publicista i advokata Pećanina o strukturama Bosne i Hercegovine, FAZ ističe da Daytonska BiH “pati pod jednim vladajućim sistemom koji je vjerovatno važi kao jedan od najkompliciranijih na svijetu. Ona pati od korumpiranih političara, od vjerskih autoriteta koji su se posvetili nacionalizmu i od ustrajne prijetnje od strane srbijanskog susjeda i prosrpskih snaga u vlastitoj zemlji. Ona pati od siromaštva i nezaposlenosti, od ratnih rana koje jednostavno ne žele zacijeliti i od dubokog jaza koji još uvijek dijeli one koji su ostali u tom gradu od onih koji su Sarajevo napustili za vrijeme rata. A BiH pati i zbog nezainteresiranosti Europe.”
Što je izvor svih poslijeratnih zala?
List piše kako su u okviru jedne od diskusija tih pet dana zasjedanja Akademije u Sarajevu povjesničari, publicisti i sociolozi pokušali odgovoriti na pitanje što Europa s obzirom na sve veće nacionalističke ideje može naučiti na primjeru Sarajeva – “ukoliko je Europa još uopće sposobna učiti”. Osvrćući se na sve veći turski, arapski i ruski utjecaj u BiH, FAZ piše o tome što Europa radi na Balkanu, što ona radi za Balkan:
“Europa, navela je minhenska povjesničarka Marie-Janine Čalić, trenutačno ima preče brige. Osim toga, kazala je ona, Bosna i Hercegovina, ukoliko se u obzir uzmu isključivo činjenice, ionako nema druge ozbiljne alternative nego pristup EU.
‘EU će se raspasti prije nego što se mi budemo mogli učlaniti’, kazao je sociolog religije Dino Abazović. To nije izrugivanje, već duboko uvjerenje da će to tako biti. Razočaranje, prijezir, gorki sarkazam su jasno prisutni u mnogim razgovorima. Često zvuči kao da je Europska unija postala šifra uništenih nada. Jedni vide instrumentalizaciju religije u nacionalističke svrhe kao izvor svih poslijeratnih zala, drugi proklinju prije svega Daytonski mirovni sporazum koji je, kako kažu, stvorio disfunkcionalnu državnu tvorevinu, jedan ‘tipično zapadni produkt’. Zapad je Bosnu i Hercegovinu strpao u luđačku košulju, kaže novinar i diplomat Hajrudin Somun, i od tada promatra kako Rusija i Turska zemlju dijele između sebe. A publicista Dževad Karahasan ističe da je Dayton čak gori i od samog rata.”