“Avaz” u posjedu naredbe direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović: Od pacijenata se traže pare za operaciju!

Odnedavno nijedna operacija u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) neće biti urađena ako pacijent nije prethodno platio. I to papreno! Odluka je to direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović i odnosi se na pacijente iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, Konjica, Kaknja…

Izetbegović se krajem prošle godine sjetila da iz mrtvih digne četiri godine star akt zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) pet kantona i naredila šefovima klinika – bez uplata, pacijent neće moći na operacioni sto!

Tako onkološki pacijenti za operaciju karcinoma moraju izdvojiti 1.200 KM minimalno, dok se za gips na ruci ili nozi plaća 70 KM. No, ovo su samo neki od zahvata koje pacijenti moraju platiti.

Dopis klinikama 

Pozivajući se na akte ZZO Sarajevskog, Zeničko-dobojskog, Srednjobosanskog, Tuzlanskog i Unsko-sanskog kantona, Izetbegović je naredila da pacijentu ne smije biti urađen nikakav operativni zahvat ako mu liječenje ne pokriva zavod zdravstvenog osiguranja, zbog čega su mnogi primorani sami finansirati troškove tzv. potrošnog materijala.

„Dnevni avaz“ u posjedu je ovog skandaloznog dokumenta, koji je direktorica Izetbegović uputila šefovima klinika za opću i abdominalnu hirurgiju, za torakalnu hirurgiju, za urologiju, za ortopediju i za očne bolesti. Izetbegović je naredila da ljekari pacijente informiraju šta od troškova materijala snosi ZZO, a šta oni moraju kupiti.

Pacijent prije operacije plaća troškove specifičnih pomagala (stapleri, mrežice za plastiku trbušnog zida) koje ne finansiraju kantonalni zavodi. Direktorica Izetbegović navodi da korištenje npr. staplera i mrežica „predstavlja direktni trošak KCUS-a, ukoliko se isti ne naplati od pacijenta“. Primjerice, interni stapler košta od 320 do 464 KM, a cirkularni više od 760 KM.

faksimil

Faksimil sramotne naredbe koju je direktorica uputila šefovima klinika 

Jedan od ljekara Kliničkog centra kazao je za „Avaz“ da su on i njegove kolege s čuđenjem dočekali odluku direktorice Izetbegović.

– Ovakvu odluku mogli su provesti i njeni prethodnici, vidite da je riječ o aktima iz 2013., 2014. i 2015. Ovdje je riječ o moralu, humanosti i medicini s jedne i zakonu s druge strane. Dr. Izetbegović se, radi ušteda, odlučila na striktno provođenje zakona. Humanost i medicinu ostavila je po strani. Odakle danas nekome 400 ili više KM za stapler ili mrežicu – govori nam ovaj ljekar.

Njegov kolega napominje da je i ova odluka dr. Izetbegović jedna od njenih mjera stabilizacije Kliničkog centra.

– Sve, pa i zdravlje pacijenata, podređeno je navodnim uštedama Kliničkog centra Sarajevo, kako bi generalna direktorica  mogla reći da je uspješan menadžer – kaže nam drugi ljekar, koji je pacijente već morao vratiti kući zato što nisu imali novca za materijal i operaciju.

Samozvana menadžerica

No, koliko je Sebija Izetbegović uspješan menadžer u obmanama i lažima, pokazuje izvještaj sa Skupštine Kantona Sarajevo, objavljen krajem 2015. godine, u kojem je navedeno da je ova sarajevska bolnica u dubiozi 55 miliona KM. Ova cifra ipak se ne slaže s izjavama generalne direktorice KCUS-a, koja se uporno hvališe da je dug KCUS-a smanjila za 83 miliona KM.

Da se brojke ne slažu, i to za 50 miliona, pokazuju i izvještaji Federalnog ministarstva zdravstva, u kojima je navedeno da je krajem 2015. godine najveći dug imala mostarska bolnica, i to 63 miliona, a tek potom da se na listi dužnika nalazi KCUS.

Pare ili život!

Da su Sebiji Izetbegović pare za operaciju bitnije nego životi ljudi, svjedoči Sarajka A. V. (ime i prezime poznati redakciji), koja je danima ležala u KCUS-u, a koju ljekari nisu smjeli operirati bez para.

U otpusnom pismu je pisalo: „Pozivajući se na dopis direktorice Izetbegović, obavezni smo upoznati pacijenta da ZZO KS ne pokriva troškove potrošnog materijala neophodnog za operativni zahvat, te da iz toga proističe obaveza pacijenta da učestvuje u finansiranju troškova koji se odnose na potrošni materijal.“

– Kako bi pokrila troškove svoje operacije, morala bih uzeti kredit, tako da mi je preostalo samo da se kući sama borim sa svojom bolešću. Tumor mi se povećava, ali ja ne radim, ne mogu se zadužiti sve i da hoću. Moj život sada ovisi o tome hoću li skupiti pare – kaže ova pacijentica.

Avaz.ba

Back to top button