Piše: Halil Šetka

Tvrdnje pojedinih  beogradskih medija da je predsjednik RS-a Milorad Dodik ovog ljeta uputio je tri pisma administraciji Donalda Trumpa u Washingtonu u kojima nudi saradnju kako bi mu bile skinute sankcije SAD-a, očekivano su izazvale interesovanje političke javnosti u zemljama Balkana, pogotovo u BiH i Srbiji.

Očajnički pokušaji

Informacije su naravno primjećene i u  SAD, gdje  više izvora izvora portala Klikera.infokategorički  tvrde da su intenzivni, lukavi i po svoj prilici očajnički pokušaji Milorada Dodika,  ipak,  osuđeni na propast.

Evo i zašto.

Nakon što se Dodik nedavno  sastao u Beču sa Heinz-Christian Stracheom i razmijenio secesionističke i proruske poruke, austrijski radikalni desničar je izjavio da RS ima pravo na referendum o otcjepljenju. Zauzvrat, Dodik je pozvao Srbe u Austriji da glasaju za Strachea, što bi mu pomoglo da postane vicekancelar.

Nakon susreta sa Stracheom, Dodik se potom zaputio u Zagreb gdje se sastao s izraelskim ministrom odbrane. Službeni Zagreb trvdi da ništa o tom ne zna, ali znaju NATO i Brisel.

Da li se Dodik našao u sistuaciji da posreduje između austrijskih arijevaca i predstavnika jevrejske države? Ne, nije. Ali se našao u situaciji da nepozvan zastupa i štiti ruske i interese Putina u EU. Bilo s kim i bilo kad. Što desnije, što isključivije, što umrvljenije, sa što više fake-news, dio su ruske finansijske i informatičke politike prema Evropi.

U atmosferi krize koja se širi EU, Dodik se nudi i Putinu izvršavajući ono što od njega Moskva nije ni tražila. Ali, može nekad cijeniti trud destruktivnog provincijalca, smatraju analitičari.

Dodik bi se rado oglasio i oko referenduma u Kataloniji, to bi mu omogućilo širi djelatni radijus, ali ne smije od Vučića. Španija je za Srbiju ključna zemlja vezana za status Kosova i kosovsko učešće u međunarodnim multilateralnim organizacijama.

Nakon glavobolje koje je Dodik zadao Beču i Zagrebu, Brisel je reagovao tražeći informacije. Iz Washigntona je kratko odgovoreno: ”Fino smo vam govorili, uvedite mu sankcije, ponašate se neozbiljno”.

“Strache podržava i potpiruje nacionalizam na Balkanu zbog svoje ambicije da postane viceknacelar, Dodik provocira sukobe da ne bi završio u zatvoru, a sve može kulminirati u Makedoniji, uz erupciju ekspanzionog albanskog nacionalizma. Tada više neće biti važan ni Dodik ni Strache, a najmanje RS”, smatraju u Beču.

Ostali sagovornici smatraju da bi nametanje EU sankcija Dodiku stabilizirale region.

“Pa, on se u ime Moskve angažuje na izborima u Austriji”, tvrde sada u Briselu.

Međutim, Dodik nastavlja lobiranje protiv EU sankcija – uz pomoć krajnjih desničara u EU koji uživaju političku i informatičku podršku Moskve.

Sada se ponovo vraćamo na početak teksta i tvrdnje da  sankcije Washingtona  Dodiku neće i ne mogu biti  ukinute. Razlog je jasan, SAD sankcije uvodi prema strogim procedurama te je za njihovo skidanje potrebno proći iste procedure.

Stari zavjeti

Svoj red na “pomilovanje”, između ostalih čeka veći broj funkcionera SDS-a, zatim Hasan Čengić i Bakir Alispahić itd. Svi oni zajedno, smatraju analitičari, ne ugražavju sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine i njen ustavni poredak, za razliku od Dodika koji igra ulogu aktivnog i samoproglašenog agenta Moskve.

U svemu tome, žalosna je, međutim,  uloga Dragana Čovića. Jednostrano promovirani lučonoša EU svjetla u BiH i samonametnuti destruktivac, koji bez naloga zastupa i štiti ruske interese, nalaze se, paradoks je, na istom zadatku.

Paradoks je, ipak, razumljiviji ako se stavi u historijski kontekst, odnosno u okvir političkih zavjeta viđenih u paktovima Cvetković-Maček, Milošević-Tuđmanom, Karadžić-Boban.

Najodgovorniji Bosanci i Hercegovci bi zbog  svega toga već danas  trebali u Brisel uputiti poruku: „A fino smo vam govorili…”

U osvit izbora u BiH o ovim činjenicama bi trebalo da razmisle i svi politički subjekti koji sebi i svojoj domovini žele dobro.

(Autor je bosanskohercegovački novinar koji živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, urednik je portala Kliker.info)

Ins.ba