Ispovijest dobro situirane porodice: Zašto smo otišli u Njemačku

Rapidno raste trend napuštanja Bosne i Hercegovine. Ne odlaze samo nezaposleni ili mladi, već i čitave, ekonomski ostvarene porodice. Razlozi su mnogo veće i bolje poslovne mogućnosti, ugodniji život, socijalna sigurnost i svjetlija budućnost djece.

Certificirani računovođa, Alma Smajlović, čije sposobnosti na pravi način nije prepoznala niti jedna domaća kompanija, jeste austrijska, u kojoj počinje raditi 2011. Od tada karijera ide uzlaznom putanjom. Godinu dana nakon na poziciji je direktora finansija i računovodstva iste kompanije, koja ima predstavništva u 150 zemalja svijeta. Danas živi u Štutgartu, piše “N1.info“.

“Kada sam se prijavila nisam bila ni svjesna da li ja to uopšte želim. Razgovarali smo suprug i ja, jer smo imali uravnotežen život, oboje smo radili za istu kompaniju, roditelji, riješeno stambeno pitanje, djeca, godišnji odmori…Ništa previše, normalan život, želja ili potreba da se napusti Bosna nije bila. Poslovna ponuda me motivisala”, priča Smajlović.

Presudili su, sloboda izbora i socijalna sigurnost za čitavu porodicu. Suprug se zaposlio u istoj kompaniji. Na poziciji direktora za logistiku. Dva sina već naučila njemački. Život se promijenio preko noći. Poslovne mogućnosti pogotovo.

“Tu nema barijera, znanje koje mi ovdje stičemo je znanje koje gore bez ikakvih problema prolazi. Da li se radilo o običnom radniku, o IT inžinjeru, ljekaru, ekonomisti – to je sasvim svejedno, mi smo dobrodošli na njemačko tržište. Sada sam u grupi za strateško odlučivanje za južnu Njemačku. U našoj kompaniji jedina žena na toj poziciji za računovodstvo i finansije. Nikada nijednog momenta nisam osjetila bilo kakvu vrstu degradacije zato što sam stranac, a jedina sam strankinja i žena u toj grupi”, otkriva Smajlović.

Ne razmišlja o tome da se vrati. Može samo ići dalje. Amerika, Dubai. Jer Bosna i Hercegovina, bar za sada, nije zemlja mogućnosti. Ovdje kaže, radnici strahuju od gubitka posla, u Njamačkoj strahuju menadžeri od gubitka dobrih radnika.

“Nije do ljudi, mi smo gore uzorni ljudi i dobri radnici. Moj direktor je bio iznenađen, jer ja kada sam došla dobila sam priliku da dovedem još nekoga, nas je sada samo devetero od gotovo 300 uposlenika, ali ne zna se ko od nas bolje radi. U principu je ljudima potreban samo taj neki sistem, ljudi hoće da žive, ne želi niko da napusti svoj dom. Vidite, moja djeca sada razgovaraju o nekim najnovijim tehnologijama, ne zamaraju se nekim nebitnim svakodnevnim informacijama s kojim se ovo društvo susreće”, pojašnjava ona.

Do narednih godišnjih odmora – pomalo pusto ostaje dvorište porodične kuće u sarajevskom naselju. Jer Smajlovići već Njemačku zovu “drugi dom”, koja im je za godinu pružila više nego BiH za 10.

piše “N1.info“.