Kaba kroz povijest: Karamite su okružile Kabu i ko god je došao da tavafi sabljama bi ga sasjekli

Bivši muftija Islamske zjednice u Hrvatskoj Ševko Omerbašić napisao je odličnu knjigu „ Povijest islama“. Iako je ova knjiga izdana davne 1996.godine, ona je jedinstvena jer je jedina knjiga na jezicima našeg govornog područja koja kroz poglavlje kroinika i događaji donosi veoma dragocjene podatke iz islamske povijesti. Izdvajamo zanimljive podatke o događajima u Meki i oko Kabe.

Jučerašnje slike prazne Kabe rastužile su muslimane širom svijeta. Nije ovo prvi put da su Meka i Kaba suočeni sa velikim izazovima. U nastavku prenosimo nekoliko čudnih događaja iz povijesti Meke i Kabe.

80. Godina Hidžre:

Mekku i okolinu, najsušniji kraj Arapskog poluotoka zahvatila su velika nevremena, a potom i poplave i to upravo za vrijeme hadžskih obreda u mjesecu zil-hidždžetu.Voda je prodrla u unutrašnjost Ka’be, porušila dosta građevina u Mekki. Zbog poplave ova je godina prozvana AMUL-DžEHAF. Podaci govore da je u ovoj poplavi stradalo mnoštvo naroda i oko hiljadu deva.

88.Godina Hidžre:

Te godine Mekku i okolicu je pogodila velika suša, pa su i hadžije bile u opasnosti.

228. godina Hidžre:

Te godine hadžije koje su išle u Meku doživjeli su velike teškoće. Cijene u Mekki i Medini su podivljale. Komad kruha se prodavao po jedan dirhem, a lonac vode 40 dirhema. Vladala je nesnošljiva vručina. Nakon toga ova dva grada pogodile su kišne oluje, a onda hladnoće koje su trajale danima. Na Akabi se s brda odvalila ogromna gromada stijene i ubila veliki broj hadžija.

232. godina Hidžre:

Ova godina biti će upamćena kao sušna. Svi izvori vode u Mekki i Medini, uključivši i Zem-zem bili su skoro presušili, a cijena litra vode dosegla je nekoliko dinara. Zbog suše i nestašice vode stradao je veliki broj hadžija.

314. godina Hidžre:

Te godine nije se išlo na hadždž iz Iraka iz straha od Karamita.

317. godina Hidžre:

Karamite su te godine počinili neviđeni zločin za vrijeme hadža u Mekki. Zapovjednik hadža te godine bio je Mensur Eddulejmi. Kada su počeli tavafi, na obrede su pristigli i Karamite na čelu sa svojim vođom Ebu Tahirom. Čim su stigli u Mekku uhapsili su Eddulejmija, pobili stražu Kabe i počeli neviđeni masakr hadžija. Stali bi tako oko Kabe i ko bi god došao na tavaf sabljama bi ga sasjekli. Ebul Fidha u svojoj povjesti je zabilježio, a bio je jedan od sudionika hadžskih obreda, da bi Karamitski voda Ebu Tahir došao sa svojom pratnjom, stao pored ulaznih vrata Kabe i ubijao ljude bez ikakva povoda i razloga. Zatim bi se uključili s hodočasnicima u tavaf okolo Kabe i odsjecali ljudima glave. Vrhunac zločina su počinili kada je jadan pripadnik ove bande došao na konju pred crni kamen, pustio konja da se izmokri, a potom uzeo malj i razbio crni kamen i odnijeli ga sa sobom u Bahrejn. Od tada, 17 godina Kaba je ostala bez svog hiljadam godina starog simbola. Ubijali su narod i hadžije u Meki punih 11 dana. Prema dostupnim podacima ubili su na hiljade ljudi, žena i djece.

Po povratku u Bahrejn, njihov vođa Ebu Tahir se razbolio. Crvi su ga skoro svega rastočili, i umro je na velikim mukama.

339. godina po Hidžri:

Te godine Karamite su vratile crni Kamen u Kabu. Nuđeno je prije toga njihovom vođi 50.000 dirhema da ga vrati, ali nije pristao, sada su ga vratili bez naknade. Prije nego su ga odnijeli u Mekku donijeli su ga u džamiju u Kufi da bi ga narod vidio. Prema kroničarima kamen je u Mekku donio Muhammed ibni Sanberi predao ga namjesniku Mekke. S obzirom da je kamen bio razbijen, prije nego je stavljen na svoje mjesto u Kabi optočen je srebrom.

406. godina Hidžre:

S hadždža je stigla vijest u velikoj nestašici vode u Mekki i Medini. Oko 14.000 hadžija je pomrlo od žeđi, a svega 6.000 ih se spasilo. Ljudi su pili čak i mokraću od deva da se spasu smrti, kao i devlju krv.

413. godina Hidžre:

Za vrijeme hadždža u Mekki, prvog dana Bajrama, jedan egipatski hadžija je tavafeći odjednom ispod ihrama izvadio sablju i čekić, prišao crnom kamenu, tri puta ga udario i polomio na nekoliko komada. Udarajući po kamenu govorio je: . “Dokle će se obožavati ovaj kamen? Neka me spriječe Muhammed i Ali ako mogu”.

Narod se razbježao. Jedan od hadžija prišao je Egipćaninu udario ga sabljom i na mjestu ubio. Ostali razbojnici koji su došli iz Egipta s namjerom da razbiju kamen, navališe na ovoga hadžiju i na mjestu ga ubiše. U općem metežu policija je uspjela uhvatiti 20 razbojnika i pogubiti ih, dok su se ostali pritajili. Sutradan je policija uhvatila još jednog razbojnika, koji im je otkrio kako je bilo ukupno 100 razbojnika. Kamen je nakon tog incidenta ponovo optočen u zlatom ipostavljen na svoje mjesto.

447. godina Hidžre:

Mekku, Medinu i druge hidžaske gradove pogodila je nestašica hrane i to upravo za vrijeme hadždža. Postojala je opasnost od katastrofe velikih razmjera jer je na hadž stiglo te godine oko 300.000 hadžija.

Uzrok nestašice je što rijeka Nil te godine nije poplavila polja u svom toku,a hrana je mahom stizala iz Egipta. Nesreća je bila neizbježna da se nije priroda umiješala. Za vrijeme hadždža Mekku je pogodila najezda skakavaca. Na desetine milijuna ovih životinja stiglo je u pravo vrijeme i spasilo tako veliki broj hadžija. Hadžije su se hranile ovim nametnicima, izbjegavši tako glad.

560. godina Hidžre:

Sa hadždža stižu vijesti da su divlje životinje postale prava napast. U sred bijela dana napadaju hadžije u Mekki, čak i tigrovi silaze u grad, što je prije bilo nezamislivo. Veliki broj hadžija je umro u strašnim mukama usljed ujeda ovih životinja. Zbog toga vođstvo hadždža donosi odluku da se ne ide iz Mekke u Medinu. Vjerojatno se radilo o životinjama zaraženim bjesnilom.

Saff

Back to top button