Ovaj snajperista je ubio devojčicu u ratu, prije samoubistva piše: DOLAZI MI U SAN I PITA…

Iza sebe je ostavio pismo u kojem objašnjava zbog čega je pucao na djevojčicu, iako prije toga, kako je tvrdio, nikada nije gađao “one za koje je postojala sumnja da su isključivo civili”, a naročito ne djecu.

“Ne znam kakav je đavo ušao u mene tog dana. Sjećam se, bio je vreli ljetni dan, avgust 1992, rano popodne. Kroz magično oko durbina oprezno sam posmatrao ulice. Vidio sam civile.

Uglavnom starce i žene, kako oprezno izviruju iz kuća. Nastalo je zatišje i oni su se uputili na česmu na obali Miljacke da dopune zalihe vode.

Vidio sam jednu stariju ženu kako odmiče od česme i jednu ženu sa djetetom, djevojčicom, kako brzo potura balone pod lulu česme…

Uhvatio sam lice djevojčice i shvatio sam da se ona smije, baš kao da se oko nje ne dešava nikakvo ludilo… A onda je ludilo, iznenada, uhvatilo mene. Šta se ona smije, mislio sam, da li se ona to meni smije?!

Ja se tu zlopatim, krvarim u životu bez života, a ona se smije kao da mi prkosi – kako uostalom smije biti toliko zadovoljna i sretna, mislio sam.

Nećeš ti meni, vala, rekao mi je neki pakleni glas i ja, u tom trenu, shvatih da mi se prst, baš kao da ga ja ne kontrolišem, spustio na obarač i počeo da ga stiska…

Zaustavi se, zaustavi se, vikao sam u sebi, ali moj sopstveni prst nije me više slušao…

Nisam više ni nišanio, samo sam osjetio trzaj puške, a onda sam je odbacio, sav u goloj vodi. Sve je to ličilo na noćnu moru, kao neki san na javi. Ma, tješio sam se, to i jeste neki san, ništa se od toga nije desilo…

Uzeo sam dvogled i pogledao u pravcu česme: djevojčica je ležala na zemlji, u krvi, a njena majka je stajala pored nje, sa urlikom na zgrčenom licu.”

Ovo je deo pisma izvesnog Predraga O., rođenog Sarajlije koji je u posljednjem ratu snajperom ubio devetogodišnju djevojčicu Dijanu.

Predrag je u Beogradu 2000. počinio samoubistvo jer nakon ovog ubistva više nikad nije bio isti, što je priča koju je objavila “Slobodna Bosna”.

Jedne noći je, kaže, vidio djevojčicu u snu koju je ubio i ona ga je pitala: “Zašto si to učinio?”. Od tog dana ga je, kako je napisao u oproštajnom pismu, “utvara nevine djevojčice posjećivala svuda i na svakom mjestu”.

Ne mogavši to više podnijeti, odlučio je da se ubije.

(em-zabava.com)